Piše:Magda Peternek
Biti nezasit u bilo čemu, najblaže rečeno je nepristojno. Čak i s ljubavlju može da se pretjera, i da joj se ono što je najgore, počne gubiti smisao. Dakle, mora se biti umjeren, odmjeren i mora se znati gdje su granice.
Ona koja ništa od ovoga ne poštuje i koju je baš briga za dostojanstvo jeste vlast. Ona ne bira načine da što duže ostane u svom sedlu. Dok narod stenje, vlast još jače steže omču oko vrata, valjda zato što su od vremena vladavine turskog sultana, upamtili samo jednu njegovu poruku. Naime, kada je sultan pitao svoje skupljače harača, šta o tome kaže raja,oni su odgovorili-’’Bune se’’, a on njima-’’Stegnite kaiš još jače’’! Upravo po tom principu danas djeluju ovdašnje haračije. Neodoljivo podsjećaju na nezasitu neman,za koju nema nikakvih prepreka.
Sve ono što nam je sjajni Branislav Nušić ispisao i ispričao o vlasti i te kako je aktuelno i danas. Doduše, imao bi od ovih ‘’naših’’ krvopija još štošta novoga da ‘’nauči’’ i dopiše.
Ništa čovjeka tako ne odaje i ne pokazuje pravo lice kao što to čini vlast. A to lice je pohlepno,puno zavisti, licemjerno. Lice kukavice. Ta grčevita borba za ostanak u fotelji, ne poznaje granice ni u kakvom smislu. Postoje tri velike strasti-govorio je Meša Selimović-alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako i može izliječiti, ali od treće nikako. Vlast je najteži porok. Ono što konstantno drži korak sa njom jeste tiranija.A tiranija je navika koja neminovno prelazi u opsesivnu potrebu.
Da li ona deviza-da svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje,zvuči samo kao fraza, ili je to zaista tako? Vjerovatno bi mnogi rekli da jeste,pogotovo poklonici Karla Marksa, ali ja ne mislim i ne želim da mislim. Narod jeste onaj koji bira svog vođu(i kradeni glasovi), ali vođa nije taj kome narod mora biti potčinjen.Onog trenutka kada narod to osjeti i kada se pobuni, on više ne želi takvu vlast i samim tim ne zaslužuje da se nad njom nezasito vlada. Da bi jedna država funkcionisala na svim nivoima, promjene su i potrebne i poželjne,a vrlo često i neminovne. Vlast za to ipak nema razumijevanja. Ono što sigurno proizilazi iz ovakve vrste tiranije i torture jeste diktatura. Jer, kako drugačije nazvati dugogodišnju prevlast jednoumlja i beskompromisnog ugnjetavanja. Sakrivati se iza plašta demokratije,samo je trik, kojim nevješto kriju svoj lik. Ali ono što je urađeno vješto to je opšti grabež posle raspada Jugoslavije, i on je jedan od najvažnijih uzročnika naše dugotrajne muke sa vlastodršcima. Naime, bivši rukovodioci prebacili su se u nacionalističke stranke, bivši komunisti postali su nacionalisti. Gangsteri su došli na vlast i opljačkali sopstveni narod. Na vlasti je dakle politička mafija širom našeg regiona, koja funkcioniše po principu-ti meni, ja tebi. Opšta pljačka. Jer, kako drugačije objasniti drastično bogaćenje preko noći pojedinaca i njihovih familija nego pljačkom naroda. Nikako,jer bogatstva se stvaraju vjekovima. Nažalost nemamo političke elite, i dok se ne formiraju autoriteti koji svojim znanjem i dijelom garantuju da će biti bolje za narod, da će se boriti za socijalno poboljšanje, do tada mrka kapa. Do tada će sve plivati u ustajaloj žabokrečini vlasti. Onaj poraz koji najviše boli jeste poraz ljudskosti. No, šta vlast zna šta je ljudskost!? Baš ništa, osim da ne želi da bude na njenoj strani, na strani svog naroda, već isključivo u svojoj ljušturi diktature.
Ustajući protiv nepravednosti, boreći se za vraćanje pogaženih duhovnih i onih pravnih zakona, samo tako čovjeku se može vratiti vjera i dostojanstvo. Jer, vlast bi trebalo da se bori za istinsku slobodu čovjeka, a ne za gospodarenje i ugnjetavanje nad njim. No, svjedoci smo nažalost da ova naša vlast nema nikakvih dodirnih tačaka sa slobodom, već nagomilanim sadističkim egoizmom. Velika odgovornost bi morala da bude ‘’obučena u vlast’’ za ono što se dešava sa narodom.Odgovornost bez koje se ne može zamisliti vođenje jedne države. Međutim, nje nema ni na pomolu, niti im pada na pamet da je ‘’ugledaju’’. Da bi se upravljalo državom, mora se prvo naučiti upravljati svojim strastima. Ali, kome je to bitno kada se dočepa prijestola?Naravno da vlastodršcima nije, i jedina strast koju oni osjećaju jeste prema vlasti. Čast je čast, a vlast je vlast, stihovi su Đorđa Balaševića koji nam kazuju gorku istinu.
Zato, ne dajte svoju čast nikakvoj usjedjelačkoj vlasti. Borite se, budite uporni i istrajni u svojim nastojanjima da promijenite one koji vas osiromašuju i ponižavaju godinama. Pobunite se, imate pravo na to! Pokažite zube nezasitim kobcima. Ne dajte parče svog neba. Ja sam ta. I ja i moj bič,jer vlastodršci su kič.
(Autor je pjesnik)