Neću ga imenovati, niti reći u kojoj zemlji vlada, niti gdje se takav rađa, a ko hoće nek pogađa. Uglavnom, On je kontroverzan: vlada narodom iz blizine, na daljinski. Na vlast je došao na talasu narodnog nezadovoljstva, pa privredu razorio kao cunami. Došao na talasu, pa se brčka u moru privilegija. A cio narod citira Njegovu zdravicu: ''Ko mi je država..?! Ja s družinom!''. A nije ni Njemu lako, jer ponekad ima košmarne snove: sanja da se narod probudio. I uz to prati tračeve u javnosti, pa, da bi čuo šta se priča o Njemu, okrene neke nule oko sebe.
A neki, iz mrske mu opozicije, tvrde da to Zlo naroda treba da ode za dobro naroda... Ali neke građane baš briga, pa ga još više vole, i kliču: „Nas nije sramota što On nema stida..!” On inače misli da će vladati baš sto godina, jer mu najveću kišu aplauza upućuju baš oni kojima prokišnjavaju krovovi. A kad uporedimo Njega i one druge, vidi se da čizma njihovih nije čizmi ovog ni do koljena. Jer je ovaj kontroverzan: služeći narodu, od naroda pravi sluge. A uz to, Njemu, kao faraonu, političke mumije drže piramidu vlasti.
Takav se rađa jednom u sto godina, da uništi stoljeće. Nije bio baš student generacije, ali sad uništava generacije i generacije. On je svijetli mračnjak, koji vlada u tamnom vilajetu. A vlada u stihu: narodu ušao u sve pore, pa ore li, ore. I, zahvaljujući šačici mafijaša, vlada gvozdenom pesnicom. Kod Njega ograničeni uživaju neograničeno povjerenje. Jedino takvi kod Njega mogu da se frljaju i s padežima i s foteljama. A u takvom opštem stanju On se čak i ljuti što se narod buni. A ima oko sokolovo da ulovi gdje ima i ptičjeg mlijeka. Zato, teško mrčnom narodu, kojem je takav mračnjak svijetla zvijezda vodilja.
A On dobro zna da postoje i mnogi, koji bi, umjesto da puste za Njim suzu, pustili za Njim vodu. Zato se okružio zlim ljudima, za zlu ne trebalo. I ima računicu da ima tajne račune, kojima se ne zna broja, ali kojima On zna šifru.
Uglavnom, Njegova prava priroda je greška prirode. Tako je to kad tražiš mislećeg Vođu, a dobiješ umišljenu osobu. Ali je On talenat za slikarstvo na domaćem i međunarodnom planu: narodu zamazuje oči, a međunarodnu zajednicu farba. Uspješno vlada, jer je izbalansirao kadrovsku politiku: ima jaku kičmu, a oko sebe okuplja beskičmenjake.
Ali, neki hoće baš takvoga: pa im je drago što njihov dragi Vođa čini što mu drago. Zato stanje u toj državi ima odlike kovačnice: okovani narod kuje u zvijezde Vođu gvozdene pesnice.
A ugao kako narod gleda na Njegovu vlast može biti i povoljan: zavisno iz kojeg ugla se žmuri. Ali On ostaje dosledan: priča narodu bajke za malu djecu, i pravi mu malu djecu. Tim prije što neki misle da je ćutanje naroda glas naroda. Zato je On, umjesto hljeba i igara, obećao narodu hljeb, a narod da igra kako mu On svira. A nije baš da je nehuman: mafiji je donirao vitalne državne organe. A sve građane uspješno izveo iz lavirinta, pa ih uveo u ćorsokak. Zato je On, slikovito rečeno, slika i prilika narodnih neprilika.
A Njemu je prijatno okrenuti se na svoj pređeni put, i na svoj pređeni narod. A samokritičan je; veli: “Evo, i ja, koji sam nepogrešiv, pa se učim na sopstvenim greškama.” Zato mu treba dodijeliti “Orden zasluga protiv naroda”. I time mu, kao pošasti, odati sve počasti.
A narodne probleme gura pod obični tepih, a probleme iz vrha vlasti pod crveni tepih. A i vidjelo se od Njegovog političkog starta da želi veliku karijeru: crveni tepih mu vazda virio iz očiju! Na kraju, kad se bude distancirao od svoje politike, On će i taj svoj crveni tepih gurnuti pod tepih.
A dobro zna da je Njegova vladavina toliki mrak da je pomračio i sjaj najvećih mračnjaka. A od početka bješe svjestan da će mu prvo na poklonjenje doći cijelo pokoljenje, a da će mu kasnije priređivati demonstracije generacije i generacije. Ali, šta će crni narod: da je ikad stavio prst na čelo, takav mu ne bi nikad stao na čelo. Zato se sve više čuje glas naroda: “U susret nam izađi – da odeš! Jer, dok Ti siđeš s vlasti, narod siđe s uma!” I još mu vele: “Rad je stvorio čovjeka – čovječe, stvori nam radna mjesta!”
Ali će jednom ipak doći vrijeme kad On više neće biti ni blijeda sjenka svoje mračne sjenke. Kad mu otkažu svi represivni organi.
Sve u svemu, Njegova vladavina je u duhu naziva nekoliko poznatih romana Dostojevskog. Taj „Mladić“ je u politici veliki „Kockar“, ima u sebi „Dvojnika“ pred građanima, od kojih nastoji da pravi „Bijedne ljude“, što je čisti „Zločin i kazna“, koju je, inače, zaslužio, pa su izvještaji iz zemlje pravi „Zapisi iz mrtvog doma“ zbog Njegovih skrivenih „Zapisa iz podzemlja“, jer njime vladaju neki „Zli dusi“ pa ga vazda okružuju neka crna „Braća Karamazovi“. Zbog svega navedenog neću reći Njegovo ime, koje, inače, svi znaju. Nijesam ni ja baš toliki „Idiot“...