Od svih vrsta propagandnih tehnika koje profesor političke psihologije Ivan Šiber dijeli na one koje variraju emocionalnu komponentu stava i one koje naglašavaju ugroženost i nesigurnost, nekako nam se za domaće prilike najbližim i najjasnijim čini ova druga grupa tehnika, među kojima svakako prevladavaju popularnost i manipulacija konformizmom, odnosno čovjekovom potrebom da ne bude sam.
Nečija ,,popularnost“ se koristi kao mehanizam pridobijanja ljudi, odnosno masa ,,za određenu stvar“. Obično bi to trebalo da budu nosioci nekog autoriteta - naučnog, političkog, umjetničkog (kada je u pitanju, recimo, politika) ili, pak, u ekonomskoj propagandi ,,fudbaler koji reklamira gel za brijanje“. Izuzetaka i izleta ima i na jednoj, i na drugoj strani. Ono što je ovdje zanimljivo jeste kako pojedinci iz svijeta, nazovi kulture, iako bi se o tome moglo polemisati, uspijevaju preko propagandnih projekata da obezbijede i sopstvenu egzistenciju na javnoj sceni, a upravo tome smo mogli svjedočiti na ulicama širom Crne Gore, i naravno, u ovdašnjim medijima.
Pojednostavljeno, izuzetno je zanimljiv fenomen ,,umjetnika“ – pjevača, glumca, kulturnog poslenika koji egzistira na nazovi kulturnoj sceni samo od kampanje do kampanje, ma čega se ona ticala. Između kampanja – hibernacija. Interesantna je i sledeća stvar: šta je takve persone preporučilo da ih odašiljalac propagande uopšte uzme u razmatranje, a kamoli upotrijebi za tako „svetu“ i krajnje ozbiljnu svrhu?!
Ova (a zna se i koja – bez propagande, molim!) kampanja koja bukti Crnom Gorom i galopom diže prašinu naprosto postavlja zanimljive situacije ispred svojih ,,crnih tačaka“ – bilborda: ,,A ko je ovaj/ova?“ - ,,Nemam pojma brate“ - ,,Znam ja! Sjećaš se kampanje za izbore, isto je bio/bila na bilbord, druže!“
Očigledno da su javne ličnosti, koje služe pridobijanju mase, u našoj zemlji nešto zakazale kad je u pitanju propaganda, a samim tim i tehnika koja se tiče manipulacije konformizmom. Vidiš zvijezdu kako ti s TV-a poručuje: ,,Svako ko koristi ovaj proizvod drži do sebe!“ i, naravno, konformiraš se, jer želiš da budeš prihvaćen od sredine. Ili, ,,glasaj za toga i toga, taj će sigurno pobijediti, a ti ćeš tako biti na strani pobjednika!“ Izbor je krajnje ličan. Međutim, ljudi zagledani u bilborde aktuelne kampanje, vođeni savršenijim stadijumom konformizma, rado bi se priključili i ,,bili na strani pobjednika“, ali imaju mali problem – ne mogu nikako da identifikuju mahom pobjednike s bilborda! Bio je i ranije na bilbordima i plakatima, ali ko je i čime se bavi ,,umjetnik“ - ubij me ako znam!
Nagađa se da je ,,lice sa naslovnice“ pjevač/ica, glumac/ica, preduzetnik/ica, ali, zašto žuriti, sačekajmo naredne izbore i sve će nam se opet razjasniti – dotad uživajmo u nepoznavanju ,,stvaralaštva“ poznatog ,,oruđa koje govori“, pardon, ''oruđa propagande“. Ono što je sigurno jeste činjenica da pomenuti umjetnici nijesu književnici. Iako danas svi pišu, kolege pisci mogu da odahnu! Kao što kaže dr Predrag Krstić: ,,Ne vidim da je vlast (više) zainteresovana za pisce i njihove spise. Možda prije obrnuto. Sve se može objaviti, čini mi se, i proći će jednako nezapaženo. Možemo žaliti za tim vremenima kad su knjige zabranjivane, jer se mislilo da mogu promijeniti svijet, a pisci proganjani, jer su nudili alternativu, kada su ljudi od pera imali „javni” značaj. A možemo i na miru pisati za one malobrojne koji još čitaju“. Ne bilborde, naravno!
(Autor je politikolog,
pisac i novinar)
Piše: Aleksandar Ćuković