Oliver Ivanović, vođa kosovskih Srba, dugogodišnji poslanik i pomoćnik ministra, osuđen je na kaznu od devet godina zatvora. Evropska unija, koja je stvorila i štiti albansku paradržavicu Kosovo, osnovala je međunarodnu ustanovu Euleks, koja je silom sprovodila i učršćivala samoproglašenu nezavisnost naše autonomne pokrajine. Srpske vlade, Tadićeva, Dačićeva i Vučićeva, prihvatile su Euleks protivno našem Ustavu, državnoj politici, volji naroda, međunarodnom pravu... Euleks je zaposjeo sudstvo na Kosovu i Metohiji. To sudstvo ne kažnjava albanske ratne zločince, pogotovo ne političare među njima. Ako nekoga negdje optuži i osudi to je uvijek dio složene igre za održavanje mira na Kosovu i zaštitu poslušnijih i kooperativnijih albanskih poglavica. Prije dvije godine albanska policija na Kosovu uhapsila je Olivera Ivanovića.
Ivanović je ugledni političar i borac za prava Srba na sjeveru Kosova. Nije bio vojnik, niti dio Miloševićevog režima. Borio se za demokratizaciju i pomagao je svom narodu da se odupre etničkom progonu. Njegova uloga postala je važna posebno u vrijeme kada je zvanično nastao mir, a strani okupatori omogućili čak i pogrom iz 2004. godine. Spadao je među umjerene i kompromisu sklone političare naklonjene Evropskoj uniji. Osuđen je poslije više mjeseci lošeg procesa, osporavnja pojedinih njegovih prava i zadržavanja u pritvoru skoro dvije godine. Mnogi naši političari danas tvrde da je Euleks osudio Olivara Ivanovića zato da bi opravdao svoju želju, koja bez sumnje nije motivisana pravednošću, da u Hagu osnuje specijalni sud za zločine OVK...
Moguće, a iza svega se krije i jedan poznati obrazac. Srbija je pristala na sve. Briselski sporazum je, u stvari, priznanje nezavisnosti Kosova uvijeno u ukrasni papir. Čak i to malo prava koja su dodijeljena Srbima na Kosovu i Metohiji albanska vlast ograničava, netačno tumači ili ne sprovodi. Za divljačko, šovinističko i profašističko ponašanje dijela albanskih političara, pod uslovom da ga je iko u Srbiji ikad tako pokazao, mi bismo smjesta bili ponovo bombardovani od naših „prijatelja“ iz SAD i EU.
Jasno je da sada Srbima na Kosovu i Metohiji, i onima u Beogradu, treba pokazati da SAD i EU nemaju želju da s bilo kim pregovaraju i da nemaju obzire ni prema kome. Tako je bilo i sa Slavkom Dokmanovićem, predratnim gradonačelnikom Vukovara. On je u ratu ostao uz svoj narod. Posle rata je nastojao da pomogne sporazum između Srba i Hrvatske. Ubrzo po bezuslovnom uključivanju istočnih opština RS Krajine u sastav Hrvatske, Dokmanović je uhapšen i upućen u pritvor Haškog tribunala. Teško depresivan, a očigledno neliječen, on se ubrzo ubio.
Slično je bilo i sa Biljanom Plavšić... Stala je uz svoj narod i bolni sporazum sa SAD i EU. Rizikovala život za neophodne reforme koje su, nažalost, pomagale i američke interese... I... Samo su čekali da izgubi izbore, pa su je optužili, zloupotrebljavali, iznudili joj ponižavajuće priznanje, poslali je u zatvor u kome je bila maltertirana...
Prije nepunih dvanaest godina, Ivanović je, uz predsjednika Tadića, jedini prihvatio da nekoliko mjeseci poslije nekažnjenog divljanja čak sedam odsto ukupne albanske zajednice na Kosovu i Metohiji, u najvećem kolektivnom nasilju u Evropi 21. vijeka, izađe na kosovske izbore. Stao je na čelo liste u času kada su Srbi bojkotovali izbore pa ih je na birališta izašlo manje od jedan odsto. Posle nisu čak smjeli ni da prime zagarantovani minimum broja mandata u kosovskoj skupštini... Ivanović je kasnije podržavao srpske vlade, a u nekima od njih i učestvovao, koje su se zalagale za sporazum sa Briselom oko Kosova i Metohije. Uhapšen je u povoljnom trenutku za birokratiju Evropske unije. Iako kooperativan, našao se u opoziciji SNS-ovim političarima u pokrajini. Vidjeli su da je i dalje popularan, ali i da postoji politička opcija u Srbiji koja može da bude apsolutno poslušna i istovremeno dobije većinu na izborima. Na Kosovu i Metohiji čak ni Milošević nije javno učlanjivao čitave opštine u režimski SPS. Srpska napredna stranka je proteklih mjeseci, nakon višemjesečnog Ivanovićevog zatočeništva, pošto je pomogla da budu ukinuti i poslednji simbolični tragovi srpskog suvereniteta na sjeveru Kosova, a Aleksandar Vučić prije nekoliko godina javno ponudio da srpska policija „na 45 minuta uđe u Sjevernu Mitrovicu“ i obračuna se sa onima koji ne žele na izbore za „Republjik Kosova“... uspjela da učlani gotovo sve punoljetne stanovnike dvije kosovske opštine.
Oliver Ivanović osuđen je tako što je samo jedan od velikog broja albanskih svjedoka tvrdio da je bio prisutan u ulici u kojoj je izvršen jedan ratni zločin. Presuda od devet godina donesena je godinama pošto su albanske ukoljice, otmičari, trgovci ljudima i seoski monstrumi – koji danas vode kosovsku vladu, opoziciju i vojsku – trijumfalno oslobađani iz Haga. Rehabilitovani su ljudi kojima je poginulo više svjedoka optužbe nego što je stradalo ljudi u ulici u kojoj je navodno viđen civil Oliver Ivanović.
Srećni Vučić, Nikolić i Dačić će i ovo iskoristiti. Psovaće EU dok presuda ne postane pravosnažna, prekinuće možda i pregovore u kojima su dali skoro sve, a Albanci popustili baš nigdje. Sve do izbora... Poslije će dobiti novi „mandat“, pa će moći da sa novom snagom brinu o sebi i sopstvenim interesima...
(Autor je istoričar i
docent na Filozofskom
fakultetu u Beogradu)
Piše: Čedomir Antić