Piše: dr Ilija Kračković
Pisao sam o granicama i razgraničenju Zete s Glavnim gradom i gradskom opštinom Tuzi. Nisam mislio da ću se baviti više ovim problemom, međutim, u poslednja dva mjeseca vodila se žučna rasprava i organizovane su javne tribine. Sučeljavana su mišljenja vlasti i opozicije u vezi realnosti predloženih rješenja, posebno u zetskom parlamentu. Napominjem da sam se u prvom javljanju kritički osvrnuo na predlog komisije koja je predložila razgraničenje Zete s glavnim gradom i gradskom opštinom Tuzi. U tadašnjem predlogu komisije sjeverna granica Zete, prema glavnom gradu nalazila se na mostu na Cijevni, tako da je dio sela Srpska, KAP-a i oko 8.000 hektara Ćemovskog polja pripalo glavnom gradu. Osim toga, sela Vranj, Vladne, kao i Kuće Rakića pripali su tuškoj opštini. Tada sam naveo da je predloženo rješenje političko i da je učinjeno na štetu gradske opštine Golubovci i njenih građana. Nedavno je, kroz javnu raspravu, teritorija nešto proširena i to prema glavnom gradu dok je na istoku i prema sjeveroistoku ostalo isto rješenje. Sjeverna granica prema poslednjem predlogu ide linijom; glavna kapija KAP-a, brdo Bjelastavica, zatim prema istoku krajem piste aerodroma, pa dalje kroz vinograde Plantaža do linije razgraničenja sa tuškom opštinom. Još jednom ukazujem na faktore koji opredjeljuju granice lokalnih zajednica, a to su; postojanje administrativnih centara, zatim prirodne granice ( rječni tokovi, planinski vijenci) zatim; istorijski, tradicionalni, demografski sociloški i drugi. Prema njima, sjeverna granica opštine Golubovci prema glavnom gradu ide linijom; središnji dio Zabjela, pa prema istoku kroz vinograde Plantaža, uključujući jugozapadni dio sela Kuće Rakića, sve do krivine, pa onda koritom rijeke Cijevne sve do mosta na Cijevni, na putu Podgorica-Tuzi gdje se spaja sa tuškom opštinom. Zašto Zabjelo kao sjeverna granica? Naime, još u tursko doba na ovom prostoru postojalo je zetsko selo Kuće Šćepovića, koje je posle Drugog svjetskog rata pripadalo gornjozetskoj opštini sa sjedištem na Cijevni. Seljani ovog sela imali su imanja na obali Skadarskog jezera, a kao ispaša za stoku služile su im ledine Ćemovskog polja gdje je sedamdesetih godina prošlog vijeka izgrađen Kombinat aluminijuma. Osim toga, i zetski stočari, zimi su zimovali sa stokom u ovom selu u vrijeme kada je plavilo jezero. Po toj logici i selo Dajbabe pripada Zeti.
Selo Kuće Rakića, bolje reći njihov jugozapadni dio pripada gradskoj opštini Golubovci, a sjeveroistočni glavnom gradu.
Kako neko može povezivati Kuće Rakića sa Tuzima i Malesijom kada su Kuće Rakića daleko starije od naselja Tuzi, a da ne govorim o naselju Karabuško polje? Naselje Tuzi su oformili brđani (malisori) koji su silazili sa okolnih brda i naseljavali ravnicu, potiskujući domicilno stanovništvo. ''Dan'' je objavio izjavu Nasera Krkanovića „ da su groblje dali Matagužanima i tu je kraj darivanju, ali neće dati selo Vranj“. Napominje da nema problema da gradska opština Golubovci uzme groblje i pripoji ga Matagužima, ali ''Vranj je oduvijek bio naš i nećemo ga dati''. To je izjava Nasera Krkanovića, odbornika DPS-a u skupštini glavnog grada. Gospodine Krkanoviću, ja vas ne poznajem, a vjerujem da ste ozbiljan čovjek, da li se vi to šalite, o čemu to govorite? Kako možete pokloniti nešto što nije vaše i nikada nije bilo vaše? Groblje i kapela u Matagužima počivaju na zetskoj zemlji, tako je bilo odvajkada i tako će biti. Što se tiče sela Vranj, isto je sve do početka pedesetih godina prošlog vijeka pripadalo Zeti, mataguškoj opštini i to je činjenica. Prije mjesec dana pročitao sam izjavu predsjednika gradske opštine Golubovci; „Čast mi je što će se u vrijeme mog mandata napraviti razgraničenje“. I ja smatram da je to čast, ali mislim da je više odgovornost i to ne samo prema sadašnjoj populaciji Zete, već mnogo više prema generacijama koje dolaze. Gospodine predsjedniče, jednom utvrđene granice teško se mijenjaju. Nemojte dozvoliti da ni pedalj zetske zemlje pripadne drugom. Zeta u svojim prirodnim granicama može biti samoodrživa i tu nema dileme. Međutim, ako se dozvoli da nekoliko hiljada hektara na sjeveru pripadne drugom, pitanje je da li je to moguće. Upravo na tom prostoru locirani su najveći privredni resursi: KAP, Prerada, Aerodrom, Plantaže, trgovinski gigant KIPS i logistički centar ''Voli''. Dakle, Zeta bez ovog dijela svoje teritorije nema nikakvih uslova da bude samostalna i samoodrživa. Pored navedenog, tu je i Skadarsko jezero sa svojim resursima-ribolov i turizam. I konačno najveći resurs je vrijedno i radno stanovništvo. Neke analize pokazuju da bi Zeta u svoj budžet mogla da inkasira preko milion eura samo od poreza na nepokretnosti. Nažalost, zbog još uvijek važećeg zakona ta sredstva se slivaju u budžet glavnog grada pa se onda na kašičicu dijele gradskoj opštini Golubovci. Dakle, drugačijim statusom Zeta bi postala jedna od likvidnijih opština. Posebno zbog toga što je vrlo racionalno organizovana i sa minimalnim operativnim budžetom.
Zeta je i danas najveći resurs u Crnoj Gori. Završiću izjavom mog nekadašnjeg poslovnog partnera iz Izraela nakon obilaska Zete i priobalja Skadarskog jezera: „Obišao sam skoro čitav svijet, nisam naišao na nešto ovakvo.“ Dakle svijet vidi, a mi?