Piše: Ranko Rajković
Životni put i igrački uspon dogodio mu se u kratkom vremenu na malom prostoru. U crnogorskoj kadrovskoj pas igri i dosadnim dodavanjima bljesnuo je poput iznenadnog driblinga. Oduševljeni navijači pamte da je ekonomsku školu završio na lokalitetu Drpe Mandića, a ekonomski fakultet nekoliko kilometara dalje, ispod Malog Brda poviše rijeke Morače. Izazovi grada koji je tada nosio ime Josipa Broza Tita životnog idola njegove generacije krili su se u šarmu i dokonosti uličnih ćoškova, kreativnoj tišini biblioteke, omladinsko-partijskim krugovima gdje su se u više nego oskudnoj konkurenciji vršnjaka s malim naporom sticale privilegije i začinjale karijere kadrovika-birokrata. Izabrao je ovo treće. Samo to i ništa više.
Odrastao je u poslušnoj sredini. U pionirima, komunističkoj sekciji za djecu naučio je prve igračke korake. Učvršćivao ih je na omladinskim kongresima i konferencijama podnoseći referate o svojim partijskim zaduženjima i postignućima. Još kao mlađi politički junior u bespoštednoj utakmici sa crnogorskim seniorskim timom prikazao je finte dotad neviđene u crnogorsko-srpskim političkim igrama. Koristeći se retoričkim varkama uspješno je skrivao prave namjere i zaradio epitet najvještijeg crnogorsko-srpskog driblera. Samo to i ništa više.
Prve slasti tinejdžerskog života okušao je kroz politiku jednoumlja preko partijskih putnih naloga, dnevnica, akontacija, plaćenih računa sve dok nije otkrio da društveno-politički igrač u već posrnuloj komunističkoj ideologiji džemper može zamijeniti najskupljim italijanskim odijelom, bez posledica. Pod firmom usklađivanja novog dresa i imidža, za džemperom su uslijedila luksuzna pića, luksuzni hoteli i provodi, izobilje novca-keša, basnoslovno skupi satovi, računi u stranim bankama, helikopteri, avioni, jahte. Samo to i ništa više.
Uz odmalena naučene finte-fraze o unutrašnjim i spoljnim neprijateljima, našao je vremena da se posveti i državi. I to ne bilo kakvoj državi, već državi nezavisnoj od zakona i pravde. Državi osamostaljenoj i otuđenoj od sopstvenog naroda. Državi podijeljenoj i posvađanoj po raznim osnovama. Državi okovanoj primitivizmom, ksenofobijama i idolopoklonstvom. Državi podređenoj njegovim ličnim interesima i potrebama njegove svite. Samo to i ništa više.
Đaku lokalne ekonomske škole i fakulteta koji je sa svojim kompanjonima dijelio san da jednog dana postane šef velikog ugostiteljskog objekta ili moderne samoposluge uspjelo je da od Crne Gore napravi i ličnu samoposlugu i ugostiteljski objekat po svojoj mjeri i meraku. Povrh svega, svidio se narodu, koji je izvodio na brojne mitinge i izbore kako bi mu za prethodne poteze s oduševljenjem davao glasove i uz pobjedničke vatromete aplaudirao. Ljudi omamljeni njegovom pričom i pojavom urnebesno su navijali, ne za državu Crnu Goru, već samo i isključivo za njega i njegove demagoške igrarije s državom i satrtom opozicijom. Samo to i ništa više.
Ljepote koje je priroda po Crnoj Gori stvarala od tektonskih poremećaja do danas stavljene su u službu njegovih promocija. Sve što su oformile državotvorne dinastije Crnojevića i Petrovića od XV vijeka do novog doba predato mu je u nasleđe s pravom da on sa svojom svitom to tumači i koristi kao pogonsko gorivo svoje političke karijere. Sve što je izgrađeno u XX vijeku u savezima i zajedničkim državama od fabrika i preduzeća, radničke solidarnosti, socijalne pravde i odgovornosti, pa do doba privatizacije i besprizorne pljačke državne imovine preko ofšor kompanija sa Pacifika i Atlantika ustupljeno je njegovim biznis vizijama. Palo je u udio njemu lično, kao višedecenijskom lideru savremene Crne Gore da odluči što će sam uzeti a što kome drugom dati. Samo to i ništa više.
Naravno, kao apsolutno razmaženi i neodgovorni mezimac Crne Gore nikada se nije suočio sa dilemom kako vladati državom. Na drugačija mišljenja i neslaganja, na argumentovane optužbe za autokratiju, kriminal i razne prljavštine, na više nego očigledno zavađanje kultura i vjera, na propadanje, otimanje i arčenja državne imovine, na enormno kreditno zaduživanje budućih generacija odgovarao je lekcijama naučenim još u osnovnoj školi. Za sve su krivi unutrašnji i spoljni neprijatelji države, ponavlja nam već 30 godina. Upravo zbog njih On je uzeo državu na revers kako bi je sa svojim na brzinu i preko leđa naroda obogaćenim prijateljima i uz pomoć idolopokloničke partijske posluge sačuvao do nekih boljih vremena. Samo to i ništa više.
Ni deset godina poslije referenduma o državnoj samostalnosti, koji nam je tobože donio bolja vremena, ne pada mu na pamet da državu kakvu-takvu vrati narodu. Panično traži da mu podanici, zajedno s domaćim i stranim navijačima, produže revers za još četiri godine. Samo to i ništa više.
Kada neko hoće da uzme i zadrži nešto na silu i po svaku cijenu, naš narod u svojoj nemoći kaže: “Eto mu ga, u torbi mu se raspalo”. I obistini nam se ta narodna. Crna Gora se u njegovim igrama i pod njegovim vođstvom već petnaestak godina raspada. Raspada se u njegovoj partijskoj torbi da bi se njegova lična torba punila crnogorskim novcem. On, koga neki od milošte i po istorijskoj inerciji nazivaju gospodarom Crne Gore, a drugi po svakodnevnim očiglednostima šefom kriminogenog režima, ovih dana traži da mu se i ono malo Crne Gore što je ostalo nepoharano od njega i njegove družine dodijeli u najam na sledećih 30, 60 i 90 godina. Po njegovoj direktivi Vlada u cajtnotu donosi zakone o koncesijama, prodaji i iznajmljivanju crnogorske obale, plaža, ekskluzivnih hotela, rijeka, šuma na 30, 60 i 90 godina. Samo to i ništa više.
Međutim, gospodaru političkih igara i to je malo. Ovih dana na skupovima povišenim tonom prijeti i vrijeđa, moli i kumi, obećava i vapi, što sam, što preko svojih telala, da mu se produži apsolutna vlast na još četiri godine. Poručuje nam da će bez njegove apsolutne vlasti država biti ugrožena iako je svima jasno da se državne institucije poodavno već raspadaju u njegovoj partijskoj torbi.
Samo to i ništa više, neka imaju u vidu oni koji se kane da svojim glasovima udovolje vapajima mezimca savremene Crne Gore i produže mu apsolutnu vlast kako bi mogao nastaviti svoje igrarije s nama i našom državom još četiri godine.
Neka imaju to u vidu i zbog njegove političke bahatosti i narcisoidnosti koju će i dalje snažno demonstrirati sve dok crnogorsku stvarnost i bukvalno ne izjednači s izrekom francuskog kralja Luja XV “Poslije mene potop”.