Piše: Lea Leani
Pametni ljudi kažu : “Uvijek daj na zajam onoliko koliko možeš da prežališ”, što i nije loša pouka. Današnje vrijeme, vrijeme krize, stvara sve veću glad za novcem, pa su ljudi sve češće prinuđeni da pozajme novac od prijatelja i rodbine, a kad i jedni i drugi shvate da dug neće biti vraćen, nastaju problemi.
Crnogorci su kao narod još uvijek vjeroljubivi i previše se oslanjaju na časnu riječ i usmen dogovor, posebno kada se radi o prijateljsko-kumovsko-rodbinskim odnosima.
I to je lijepo.
Ipak, ukoliko zbog tih veza ostanemo (u najgorem slučaju) bez krova nad glavom, onda ovakve veze prestaju i čitava stvar ne bude nimalo lijepa.
Naravno, u početku postoji dobra namjera, želja da se pomogne, da se pritekne čovjeku u muci – da mu se pozajmi novac… U tim trenucima većina ne razmišlja o mogućim posledicama i teškoćama do kojih kasnije može doći, pa se često novac daje na zajam uz usmeni dogovor, što je velika greška.
Banke su to pametno uredile. Da bi se novac pozajmio od banke, odnosno da bi se uzeo kredit, banke vas tjeraju da potpišete ugovor. Takođe morate imati i neku nekretninu da bi oni bili sigurni da ćete svoj dug uredno vratiti. U pojedinim slučajevima će vam tražiti i žirante.
Ali ja nisam banka, reći ćete.
Istina, niste. Ali to vas ne sprečava da sebe i svoje obezbijedite na najbolji mogući način.
Nama je sve ovo iz poniženja i zato upadamo u probleme, gubimo živce i zdravlje i sve manje vjerujemo jedni drugima.
Jer šta se dešava kada dužnik, i pored usmenog dogovora, odbija da vrati dug? Nedavno sam saznala za događaj koji je umnogome promijenio moju vjeru u ljude.
Naime, osoba koja duguje poveću sumu novca jednom mom prijatelju odbija da vrati pozajmicu.
Ignoriše mnogobrojne pozive, blokira broj, a onda čak ide dotle da optuži drugu stranu, čovjeka koji mu je u dobroj vjeri posudio novac, da on zapravo njemu ne duguje ništa, već je situacija obrnuta.
Neki ljudi jednostavno nemaju stida, ni obraza i često se zapitam koliko ta osoba mora biti loša pa da uradi tako nešto.
Ako pravda postoji, a kažemo da postoji, zašto onaj pošteni uvijek strada?
Ako pravda postoji, zašto se pošteni stide kada moraju da traže svoj novac od osobe koja im duguje?
Postavlja se pitanje, šta uraditi u slučaju kada neka poštena osoba naleti na osobu bez skrupula i časti, sažali se i ljudski mu pomogne. A taj neko mu vrati na najgori mogući naćin.
Preuzeti pravdu u svoje ruke je mimo prava koje zakon propisuje. To je uvijek tako. Znam da je bolno kada te neko zavlači i iz džepa ti izvuče novac koji si teško zaradio, ali ne treba pribjegavati sili, već sačuvati svoje zdravlje i svoj život.
Za početak, svako treba da se zapita i zamisli - šta znači riječ “POŠTENjE”? I ima li ga još uvijek? Postoji li ili je negdje sakriveno?
Biti pošten je prelijep osećaj. Imaš miran san, ne kriješ se i svakome možeš pogledati u oči.
Ako vam neko ne vrati novac, oprostite mu i - stići će svakog, pa i njega vaša kletva. Oteto je prokleto!
Pravda jeste spora, ali je dostižna.
Tako da, polako ... potražite savjet dobrog advokata i on će vam reći da li ima elemenata za pokretanje bilo kakve tužbe protiv dužnika.
I ako ima, idite do kraja i borite se za svoje.
A ako već pozajmljujete novac nekome, napravite ugovor kod advokata i konsultujte se s njim da bi vas zaštitio.
Ne pozajmljujte “cifre” koje bi mogle da vam ugroze egzistenciju ili vas otjeraju na ulicu.
Znam da zvuči grubo, ali ako dođete u sličnu situaciju, vidjećete koliko sve ovo ima smisla.
I nisam bezosjećajna, samo sam se nagledala previše nepravde i znam kako izgleda kad nije sve kako treba.
Čula sam za toliko ljudskih tragedija da mi je sasvim jasno da “kad pozajmite novac prijateljima, izgubite i novac i prijatelje”.
Ako želite da pozajmite, pozajmite koliko možete, ljudski je, ali tako da ne zažalite ako nešto krene po zlu.
Ima jedna strana poslovica : “Ako ti prijatelj dođe u kuću i traži ti pet dolara, ti mu ih pozajmi, a ako ti on više nikad ne uđe u kuću- znaj da ti je to najbolja investicija u životu.”
(Autorka je književnica)