- Piše: Borivoje Ćetković
Izjava predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića da je promijenio mišljenje o potrebi raspisivanja referenduma o ulasku u NATO koje je zastupao prije četiri godine za one koji dobro znaju njegovu sposobnost podilaženja i prilagođavanja zvaničnim gospodarevim stavovima nije nikakvo iznenađenje. Naprotiv, bilo je samo pitanje dana kada će se Filip oglasiti i podastrijeti svoju argumentaciju o nepotrebnosti referenduma. Šta je Vujanovića natjeralo da se predomisli? Evo i njegovog odgovora: "U međuvremenu, desile su su četiri godine. U te četiri godine je naše društvo pokazalo da kroz svoje podijeljenosti nema spremnost za tu vrstu izjašnjavanja i da bismo uz te podjele koje su se za ove četiri godine zaoštrile imali referendum koji nesumnjivo ne bi bio iskaz demokratske volje i koji bi bio opterećen svim rizicima, uključujući i bezbjednosni. Mislim da nema nijednog ozbiljnog i odgovornog predsjednika koji bi predložio referendum u Crnoj Gori. Ja imam taj stepen odgovornosti da zaista mogu izričito da kažem da ga neću predložiti."
Vujanović drži za sebe da je odgovoran i ozbiljan predsjednik. No, on je i predsjednik- poslušnik, bespogovorni izvršilac gospodarevih naloga i volje. Tako je bilo od 1993. godine kad je, na poziv Mila Đukanovića, ušao u Vladu Crne Gore. Tako je i danas i biće sve dok bude Vujanović na visokim državnim funkcijama, a gospodar gospodario Crnom Gorom.
Među pravnicima Filip slovi za velikog eksperta- pravi je, vele, virtuoz u objašnjenju pravnih propisa, normi i zamršenih sudskih procesa.
Međutim, Filipova argumentacija da nije predložio referendum zbog težine i ozbiljnosti situacije u društvu ne ,,pije vodu", logički je neodrživa i pravno neprihvatljiva. Težina ukupne situacije i duboka podijeljenost u društvu zapravo su onaj bitan razlog da se raspiše referendum na kome će se građani neposredno izjasniti da li su za učlanjenje Crne Gore u NATO ili protiv učlanjenje Crne Gore u NATO. Odluka o ulasku Crne Gore u NATO koja će biti donesena u kusom parlamentu ne može biti zamjena za neposredno izjašnjavanje građana o tako značajnom pitanju, i štaviše, takvo odlučivanje još više će produbiti podjele i pogoršati bezbjednosnu situaciju u društvu. Referendum je i izmišljen da bi se svim građanima dala mogućnost neposrednog izjašnjavanja, a ne u parlamentu, gdje poslanici vlasti odlučuju i u ime opozicionih birača. Ako se vlastodršci boje naroda, njegove odluke, kao što je to slučaj kod nas, onda se odluke donose u parlamentu, bez obzira na bojkot opozicionih poslanika.
Odsustvo antinatovskog pokreta okuražilo je gospodara i njegove evroatlantičare da idu čak dotle i zabrane izjašnjavanje građana na referendumu. Pomogla im je u tome i opozicija- međusobnim prepucavanjima, razmiricama i optužbama ko je, a ko nije za režim, ko treba da vodi, a ko da slijedi i izvršava uputstva opozicionih lidera.
Učlanjenje Crne Gore u NATO bez pitanja građana dovešće do još većih promjena u odnosima zvanične Crne Gore prema Rusiji. Nekada veliku ljubav i prijateljstvo prema velikom ruskom narodu, koji je zajedno sa narodima Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu spasio čovječanstvo od nacističke kuge, zamijenila je rusofobija i priča o potrebi totalne vesternizacije ( pozapadničenja) Crne Gore. Ko nije za NATO, za evroatlantski put Crne Gore taj je protiv države, protiv njenih nacionalnih interesa. Stvar je u tome, međutim, da su državni interesi Crne Gore poistovjećeni s intresima gospodarevim i njegovih "elita". NATO je garant da će njihovo bogatstvo i privilegije biti sačuvani-potrebna pomoć biće im pružena ukoliko bi došlo do socijlnih protesta ili bilo kakvih nemira. Naravno, gospodar priča samo o nacionalnim interesima Crne Gore, o blagodatima koje će imati svi građani, o prednostima evroatlantskih vrijednosti u odnosu na konzervativnu, tajkunsku, centralizovanu, birokratizovanu Rusiju. Samo u ovakvoj Crnoj Gori, gdje gospodar Milo I vlada 27 godina , moguće je čuti i takvu njegovu izjavu da je NATO najveće demokratsko dostignuće poslije Drugog svjetskog rata!?
Kako Rusi danas reaguju na to veliko natofilstvo zvanične Crne Gore imamo prilike da čujemo iz čestih reagovanja ruskih zvaničnika, ali kako će reagovati kada NATO bude realizovao svoj plan o postavljanju odbrambenog sistema na zapadnom Balkanu, to ćemo tek vidjeti.
Gospodar suviše vjeruje Amerima. Mora im vjerovati- nema mu druge. Grešnik je, a grijehe mu oni znaju. Nije moje da ga savjetujem, ali neka se prisjeti poznate Kisindžerove misli ,,da nije lako biti američki neprijatelj, ali da je teško biti i njihov prijatelj."
To što je Tramp ( istina, s nešto dužim otezanjem) potpisao pristupnicu NATO-u ne treba da te zavara, gospodaru- šta se sve ,,valja iza brda" još se ne zna. Vrijeme i događaji ti ne idu naruku, a stanje u tvom feudu i u svijetu, i pored učlanjenja u NATO, dovešće te u novu, tešku situaciju u kakvu dosad nijesi dolazio.