-Piše: Dragan Mraović
„Ako želiš da vodiš politiku desnice, moraš za to da koristiš ljevicu“ – rekao je svojevremeno Đovani Anjeli, odnosno moraš se osloniti na ljevicu, ako želiš da izvršiš desničarske reforme. Italija je baš dobar primjer za tu opasku. Jer, dok je bio na vlasti deklarisani desničar Silvio Berluskoni, opozicija je spriječila smanjenje penzija pobunivši široke narodne mase, a potom je on doživio i niz generalnih štrajkova. Potom je na vlast došla ljevica Masima D’Aleme koja je smanjila penzije, izvršila divlje privatizacije, sasjekla socijalna davanja, učestvovala u agresiji na Srbiju 1999., a protesta praktično nije bilo.
Stanje u Srbiji i Crnoj Gori je danas takvo da nema konkretnog masovnog otpora građana protiv vlasti koja nas vodi u Evropsku uniju, tu rezultantu neorobovlasništva u kojoj se vrši masakr radničke klase, ali prije svega srednjeg sloja građana, jer je ljevica izvršilac neoliberalnog koncepta desnice. Ljevica u današnjoj neoliberalnoj vlasti služi da svojim učešćem u antisocijalnom mondijalističkom projektu desnice amortizuje šire nemire koji bi doveli u pitanje samu vlast, a time i pogubni neoliberalni koncept pljačke građana. Jer, najveći neprijatelj građana danas je kapitalistička ekonomija neoliberalnog tipa koja uvodi tržišni monoteizam pod parolom „slobodnog tržišta“. S takvom ljevicom vladajuća svjetska oligarhija nema ni potrebe za desnicom.
Svaka partija kod nas, koja u svom imenu nosi pojam ,,socijalistička’’, lažno se predstavlja kao ljevica. Jer, ne određuje status ljevice ime partije, već njen program. Ako se neka partija zalaže za „slobodno tržište“, EU, „američke vrijednosti“, za profit po svaku cijenu i iznad svega na štetu socijalnih prava građana, onda ona ne može biti ljevica. Ako se još predstavlja kao ljevica, ona vrši prevaru i lažno se predstavlja. Nema za to boljih primjera od partije Ivice Dačića u Srbiji i partije Gospodara u ,,milogori’’. Radi lakšeg razumijevanja pojednostavimo dihotomiju između ljevice i desnice na ovaj način: ljevica je za socijalnu državu, za garantovana socijalna prava i stalno zaposlenje, za besplatno školovanje radi pružanja jednakih mogućnosti svoj djeci, za besplatnu zdravstvenu zaštitu; desnica je za neoliberalni koncept u kome nema besplatnog školovanja, nema garantovanog, već samo privremenog rada, nema besplatnog zdravstva, nema socijalnih prava i garancija građanima. Ljevica je antiglobalistička, desnica je globalistička. Ljevica ne može biti liberalna, desnica je isključivo liberalna.
U Srbiji i ,,milogori’’ nema više ljevice. Sramno su je dokrajčile Dačićeva i Gospodareva partija neoliberalnih prevaranata. S druge strane, postala je anahrona podjela na ljevicu i desnicu. Jedina moguća podjela je na one koji su za socijalnu, nacionalnu i suverenu državu i na one koji su za neoliberalnu, antisocijalnu državu bez nacionalnog identiteta i suvereniteta. Nema više ljevice u Crnoj Gori i Srbiji.
Bez promjene državnog koncepta nema boljitka. Socijalna prava nisu fatamorgana, već su zasnovana na rezultatima rada. Ona se ne daju, već su „zarađena“ radom. Ali, ako su ta socijalna prava na današnjem nivou, onda je očigledno da se vrši pljačka građana, jer oni dobijaju mnogo manje nego što zarađuju. Tako nastala razlika je njihov novac ukraden da bi napunio džepove Gospodara i njegovih gospodara. Nejasno je kako to da građani ne uviđaju tu obmanu takozvane ljevice u nas. A lijepo je govorio Vlada Revolucija 1968.: „Veliki su veliki dok smo na koljenima. Zato, ustanimo!“
Dakle, „ustajte prezreni na svijetu...“
(Autor je nekadašnji generalni konzul SRJ u Bariju)