- Piše: Magda Peternek
Lijepa je riječ dušebrižnik. Briga o duši, bilo o svojoj ili o duši drugih ljudi izaziva poštovanje i zadovoljstvo. Duša je uvijek bila, jeste i biće najmekši i najčistiji dio nas. Najbitniji, najsvjetliji i najbogatiji. Naravno, ko je ima. Ne bih sada ulazila u ''polemiku'' s onima koji misle da je imaju svi, jer bi nas taj razgovor odveo u drugom pravcu, a ja ipak želim da ostanem ,,ovdje'' gdje je i naslov današnjeg ''bičevanja''. Dakle, kao što napomenuh, dušebrižnik je svijetla tačka morala, ali zato je lažni dušebrižnik idealan slučaj za izbjegavanje.
Naravno da je sve što je lažno neophodno odbaciti, ali ovog lažova duše, lažova moralne brige i profesionalno razrađene patetike, potrebno je obavezno i otresito ,,skinuti'' s duše. Znate ono: ''Neću da te nosim na duši''. E, pa eto neću ni ja da nosim na duši tu tešku muku i napast zvanu lažni dušebrižnik. Ovo malo duše (da se poslužim naslovom filma) nije dužno da trpi ovako velikog diktatora lažnog dobročinstva i lažne dobronamjernosti. Taj tzv. ,,putnik dobronamjernik'', nije ,,svratio'' da utješi, da ugrije dušu, nisu ga putevi nanijeli da stavi melem na ranu, da ogrije osmijehom i zaliječi tišinom. Nisu ovom ,,humanom'' i ,,blagorodnom'' iscjelitelju riječi ni nalik blagosti i iskrenosti. Oči mu jesu ogledalo duše, ali one lažne i zamagljene. Ta ,,junačina'', koja svojim ''umiljatim'' i prepredenim glasom i stasom brine brige i ovoga i onoga svijeta, idealan je stvor kome riječ ,,zbogom'' mora biti sa zadovoljstvom upućena. Goleme brige za dušu i tijelo ovog lažnog cara ,,Šćepana malog'', ,,srceparajuće'' suze u oku, to ,,saosjećanje'' koje je na granici teškog ,,ridanja'' (ali nikako da prevagne), čine ovog šarlatana pravim pravcatim ljigavcem. Kako će samo ,,zabiti'' nos posred nečije duše. Vrlo često će se ,,pretplatiti'' na jade i muke nečijeg jedinog života. Kupovaće mu lažne osmijehe, ,,uvaljivati''' lažnu nadu, zavaravati ga smišljenim i slatkorječivim uvjerenjima. Onu ''Na muci se poznaju junaci'' preprodavaće kao svoju robu, jer je to idealan način da učvrsti poziciju. Taj ,,junak'' što kukavičku snagu crpi iz muke svoje žrtve, opasan je igrač ove prljave igre. Krijući bolesnu potrebu da svoju nesigurnost i nemoć natopi sa izvora nečije duše, vrlo je spreman i da je učini presahlom. Lažni dušebrižnik, taj oholi ugnjetač morala, taj uvlakač i ulizivač svih tokova duše, spreman je na sve, ne bi li se u potaji naslađivao mukama drugih. Bio bi taj ljigavac spreman da nad mukom svoje žrtve ''bolno jeca''. A da se njegovoj muci iza leđa podmuklo ceri.
Šta je, dakle, jedini cilj ovog gorostasa laži? Pa, šta bi drugo bilo nego nahraniti svoj kukavičluk i naslađivati se tuđom mukom. Ipak, ovaj nikogović je zaboravio na jednu vrlo važnu poruku i činjenicu, koja glasi ''Ne čini drugome, ono što ne bi želio da drugi čini tebi''. Možda nekada i sazna. Ali sam ubijeđena da će biti kasno. I ja i moj bič. Jer, lažni dušebrižnik je kič.
(Autorka je pjesnikinja)