-Autor: Nadežda Milenković
To kako se vlast zlopati za naše dobro još nije viđeno. A pošto nije viđeno, onda vlast mora sama da nas svojeručno izvještava o tome.
Vlast ponajviše strada od novinara jer su, po riječima predsjednika države, većinski protiv vlasti. Te zapitkuju o partijskom pranju para (osam hiljada ljudi, neki i na socijalnoj pomoći, uplati partiji tačno po 40.000 dinara?) te o budžetu Beograda (ima para za bacanje, ali ga vanredno popunjava republika?) te o suficitu (a uzimamo kredit za popunjavanje državne kase?)… Čak ni hinjeno solidarisanje sa novinarima koji nisu pušteni na proslavu BIA nije ublažilo pitanja, eto kakvi su novinari.
A to što ćete prostim bacanjem oka na bilo koji kiosk utvrditi drugačije – vlast ne uzima u obzir. Pa i kada bismo žvake, cigare i „unučiće“ svrstali u medije, opet bi u konačnom zbiru na kiosku bilo više medija koji obožavaju vlast. Čak i ozloglašenim četvrtkom kada na kioske stiže par nedjeljnika koji kritički pišu o vlasti. Ako tome dodamo i one dvije emisije, na samo dvije televizije sa nacionalnom frekvencijom, koje se politikom bave na satiričan način (a i one ove sezone skraćeno – jednoj je trajanje prepolovljeno, drugoj smanjeno na trećinu) opet je neuporedivo više hvalospjeva vlasti.
No, vlast i tome priželjkuje kraj. Ne hvalospjevima, naravno, nego kritikama. Kritični mediji neće dobijati novac za projekte od javnog značaja (umjesto njih novac će dobijati novoosnovane firme, udruženja rok muzičara i muzičke kompanije), ali će zato i dalje dobijati – packe.
Najnovija packa ide kablovskoj televiziji jer je, zamislite, „cenzurisala predsjednika države“. Kako ga je cenzurisala? Pa, ako je vjerovati opskurnom prilogu sasvim u maniru ružičaste televizije na kojoj će se vjerovatno i emitovati, N1 je, umjesto da, kao televizije sa nacionalnom frekvencijom, u direktnom prenosu prikaže partijsko slavlje kao prvorazredni državni događaj – imala samo izvještaj. U kojem se, o, svetogrđa, gost pojavljuje čak osam sekundi (i slovima: osam sekundi!) duže od slavljenika. Pa ako to nije državni udar…
Zašto je problem što je govor gosta (inače koalicionog partnera i ministra inostranih poslova) trajao na uštrb slavljenika kad je gost lijepo rekao da mora da hvali predsjednika – jer zna da je on skroman i da će prećutati pohvale? Da nije neko u tim riječima vidio ironiju? Jer, čak i ako su predsjednik države i ministar inostranih poslova u takvom odnosu da podsjećaju na one parove koji jedva čekaju goste pa da se pred njima podbadaju, jedino što za predsjednika ne možeš reći je da ne voli da se hvali. Tim prije što se, samo par dana ranije, sam pohvalio da mu je predsjednik Turske rekao „tvoja skromnost i normalnost je rijetka“. (Što bi neko takođe mogao da protumači ironično, zar ne?)
A da bi se ovakvi gnusni primjeri cenzurisanja vlasti onemogućili ili bar sveli na najmanju mjeru (kao da sama činjenica da se emituješ jedino preko kabla nije dovoljno mala mjera), ubuduće će kablovski distributeri biti u obavezi da prenose sve televizije sa nacionalnom frekvencijom (i da za to debelo plaćaju) dok televizije sa nacionalnom frekvencijom i dalje neće biti u obavezi da svoj program prilagode uslovima za dobijanje nacionalne frekvencije. Jer je dovoljno da partijske nastupe prenose „u cjelini i cjelosti“.
Peščanik.net
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.