-Piše: Dragan Mraović
Milogorcima je „odobren probni test za Vikipediju na milogorskom dijalektu”, koji ima u „etnolingvističkom” smislu, kako pišu njegovi tvorci, i to na oba slova njegove azbuke, „duboke crvenohrvatske korijene”, a da je njegov ijekavski izgovor „prije hrvatski nego srpski”, pošto je srpski u stvari „ekavski”, a milogorski „ne koristi srpsko ćirilično pismo, već se, kao u hrvatskom, piše na latinici”. Eto ti ga sad! Ispade da su milogorci nastali od Brozovih Hrvata, pa su oni u stvari „crveni Hrvati” i nemaju svoj jezik, no crvenohrvatski. A đe je tu Duklja? Što je se odriču? Naučni kantar milogoraca kaže da mu je izgovor „prije” hrvatski nego srpski. Koja je to mjerna jedinica „prije”? Koliko ima kilograma, mikrona, svjetlosnih godina? Znači, milogorski je više hrvatski nego srpski, ne zna se koliko, ali nije milogorski. Dakle, nema milogorskog jezika. I ko reče tim učenjacima da je srpski ekavski? Upravo je ijekavska varijanta istočnohercegovačkog govora poslužila Vuku kao osnov za njegov rječnik. Otkad to Srbi iz Bosne i Hercegovine, sa Korduna, Banije i Like, iz Crne Gore, govore ekavski? Ali, ko krade, taj i laže.
Pošto je Broz, kao američki potrčko, političkim dekretom proglasio crnogorsku naciju preko svog trubača Đilasa, normalno je da Kongresna biblioteka u Vašingtonu takođe političkim dekretom proglasi milogorski jezik.
Samo trećina građana milogore „govori” milogorskim dijalektom (prema popisu iz 2011. ukupno 229.251 građana, a u praksi niko) i to ona koja je to morala upisati da ne bi bila izbačena s posla zbog „srpskog imperijalizma”... Milogora se razišla sa Srbijom 2006. da ne bi bila pod „represijom” srpskog jezika, koji je, kako se tvrdi „nastao krađom hrvatske literature”, već da bude pod represijom hrvatskog jezika, bez literature. Zato je jedan od glavnih „argumenata” promotera Vikipedije na milogorskom da „Crna Gora treba konačno da bude slobodna – Crvena Hrvatska” kako bi mogla da se napravi verzija Vikipedije na milogorskom jeziku pošto je „srpski jezik uvezen u Crnu Goru 1918, pa čak i ranije, od strane posrbljene dinastije Petrović Njegoš, koja je vladala Crnom Gorom 200 godina”. Eto, ugasiše milogorci i Crnu Goru! Nema je više! Sada je to Štedimlijina ustaška Crvena Hrvatska u Vikipediji.
Milogorci proglašavaju da su pripadnici dinastije „Petrović Njegoš bili „izvanjci” i da je njihovo pravo porijeklo iz Bosne i Hercegovine”. Izvanjci ili vanzemaljci, samo da nisu Srbi, jer milogorci mrze Srbe, zato što znaju da su oni Srbi koji su prodali vjeru za večeru. Milogorci tvrde da skoro 30 odsto „posrbljene populacije” veliča dinastiju Petrović Njegoš kao da su bili nekakvi bogovi, ali da će u milogorskoj Vikipediji pisati da su Petrovići bili najveća greška u istoriji Crne Gore.
Nema Podgorica para za majke kojima ukida i ono malo što imaju da prehrane djecu, ali baca pare na ovakve „učenjake” s debelim platama, štampa im o trošku sirotinje ovu majmunologiju da bi trovali srpsko-crnogorske odnose u želji da pokvare licemjernu idilu između Duška Markovića i Ane Brnabić. Spada li i ova priča o krađi srpskog jezika, u kojoj se sve najgore govori o Srbima, u korpus „najboljih bilateralnih odnosa u istoriji”!?
Možda naši premijeri ne znaju šta zbore? U tom slučaju, ni Bog im ne može pomoći, a mi im oprostiti nećemo ne samo zato što svađaju braću i sestre, već i zato što nas te naše dahije smatraju pučinom grdnom, neznavene da baš iz te pučine uvijek izroni neki novi Karađorđe. A onda će umjesto najboljih odnosa shvatiti da: „Ono, joldaš, po nas dobro nije”.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul
SRJ u Bariju)