-Piše: Dragoljub Pavićević
Proces pridruživanja Srbije Evropskoj Uniji zapravo je šarena laža kojom se želi konačno otkinuti Kosovo, što je 15 odsto srpske teritorije.
Pominjanje datuma mogućeg ulaska u EU 2025. godine samo je prevara u trenutku kad međunarodne okolnosti idu naruku Srbiji. Koje međunarodne okolnosti? Španija je uspjela da blokira pominjanje pridruživanja Kosova Evropskoj uniji zbog jačanja separatističke volje Katalonije.
Rusija je spremna da podrži borbu Srbije za rješenje problema Kosova. Pet zemalja EU dosledno, zasad, istrajava odbijajući da prizna Kosovo kao samostalnu državu.
Malo je poljuljano povjerenje u Kosovo glavnih sponzora otimanja od Srbije zbog odbijanja formiranja suda za ratne zločine. Pored toga Kosovo nije uradilo ništa oko formiranja zajednice srpskih opština. Stidljivo, ali je počeo proces povlačenja priznavanja Kosova. Nije nemoguće, makar teorijski, da to urade i neke evropske zemlje.
I dalje skoro polovina zemalja članica UN nije priznala Kosovo. Rezolucija 1244 još je živa.
Devetnaest godina otimanja kosovske teritorije nije stabilizovalo ni kosovsko društvo, niti institucije, a ponajmanje ekonomiju. Svjetski moćnici su pomalo umorni od kosovskog pitanja.
Zato se nekoliko zapadnoevropskih i sjevernoameričkih zemalja žuri da, pritiskajući i ucjenjujući Srbiju članstvom u EU, obećavajući članstvo oko 2025. potpuno iznenada, jer je samo prije nekoliko mjeseci iz Brisela poručeno da proširenja skorije neće biti.
Vučićeve i Dačićeve izjave poslednjih mjeseci dovoljna su osnova za spekulacije da je Srbija spremna da odobri stolicu u UN Kosovu, a da zauzvrat dobije sjever Kosova i eksteritorijalnost manastira u ostalim djelovima. Jedan moj prijatelj je napisao da bi bio spreman da sve oprosti Vučiću ako uspije da pomenuto ostvari.
Ako je Vučiću neko od evropskih ili američkih moćnika obećao sjever Kosova, prerano je Dačić kao šef diplomatije lansirao priču koju parafraziram kako ,,i Srbija treba nešto da dobije.” Ako o podjeli tek treba da se pregovara, Vučić i Dačić su u ovoj fazi onda napravili još veću grešku. Jer, otkrivati u početnoj fazi krajnji cilj pregovora klasičan je primjer nepoznavanja tehnika diplomatskog pregovaranja.
Šta je dovelo do naglog zaokreta u retorici iz Brisela i do pominjanja mogućeg članstva 2025. godine? Strah od snažnijeg i dubljeg upliva Rusije na prostor bivše Jugoslavije.
I dok Srbiju i Crnu Goru tjeraju da se okanu Rusije, Njemačka je, recimo, potpisala prve papire za izgradnju gasovoda ,,Sjeverni tok 2’’. Nema više prepreka, barem sa Njemačkom. Predstoji proces izdavanja dozvola u Danskoj, Švedskoj i Finskoj. Očekuje se veliki politički pritisak Amerike na Dansku kako bi blokirala izgradnju ,,Sjevernog toka 2’’. Tilerson je već u Poljskoj, koja se takođe protivi gradnji, snažno izrazio suprotstavljanje gradnji ,,Sjevernog toka 2’’. Ako bi gas potekao ,,Sjevernim tokom 2’’, stručnjaci su procijenili da bi tada moglo doći do sniženja cijene ruskog gasa za 13 procenata. Evropske zemlje uvoze iz Rusije 34 odsto od ukupnih potreba za gasom.
Zamislite, usred sankcija Rusiji. Britanija je nekoliko puta povećala uvoz gasa iz Rusije od momenta uvođenja sankcija zvaničnicima iz Moskve.
Francuska je odbila da isporuči dva ,,Mistrala” Rusiji zbog sankcija, ali joj je vratila sve milijarde kojima je Rusija platila nosače.
Najveću štetu od sankcija Rusiji trpe male evropske zemlje koje su ionako u velikim ekonomskim nevoljama. Kipar, Grčka, Hrvatska... Veliki, i pored sankcija, umiju da zaštite svoje interese. Mali se dave u nemaštini. To su dvije Evrope. Zapadna bogata i istočna siromašna. Tako je od davnina. I potrajaće!
A Srbija i Crna Gora, najsiromašniji šampioni evrointegracija, umjesto siromašenja, razaranja i zatvaranja fabrika, ukidanja radnih mjesta pod plaštom reformi na putu do EU, mudrije bi bilo da kapital i investicije potraže tamo gdje ih neće politički, ekonomski i vojno ucjenjivati.