-Piše: Dragan Mraović

Dakle, Gospodar Milogore zbori k‘a baron Minhauzen, ili kao premijer Duško Marković ili kano Ana Brnabić, sve je to ista metafora, kad reče ovih dana u srpskoj štampi „da su, uprkos crnogorskom priznanju nezavisnosti Kosova, odnosi Beograda i Podgorice znatno unaprijeđeni.“ Ali, sam je onda utjerao sebe u laž, jer odnosi njega i Gospodarčića nemaju nikakve veze sa srpskim narodom u Srbiji koji ga smatra najgorim izdajnikom u istoriji. Ali, njega i ne interesuje srpski narod, već odnosi sa srpskim vlastima i to i reče: „Saglasan sam sa ocjenom da su ti odnosi znatno unaprijeđeni. Takođe, da se napredak poklopio sa vremenom nove vlasti u Beogradu.“ On je saglasan, a ne reče sa kim? Sa građanima Srbije on nema ni trunku saglasnosti. Ako ne vjeruje, neka prošeta Knez Mihailovom ulicom u Beogradu, onako sâm i nonšalantno. Ali, on se „poklopio (kako učen termin umna čovjeka!) sa vremenom nove vlasti Beogradu“. Može biti, ima on duge veze sa Gospodarčićem kome je činio neke usluge u vrijeme kada su se obojica spremali na put ka planeti MI6 u sazvježđu evroatlantskih vrijednosti, često se potajno viđaju i sada i u Beogradu, priča se i o nekim parama koje su pomogle rađanje Gospodarčićeve stranke, jer nije lako stvoriti 10.000 partijskih kancelarija bez dinara u džepu. Ali, „dobri odnosi sa srpskom vlašću“ nemaju veze sa dobrim odnosima Srbije i Crne Gore. Njegovi odnosi sa Gospodarčićem nijesu ti odnosi, iako i on i Gospodarčić gledaju na Crnu Goru i Srbiju kao na svoje privatne feude. U Srbiji vole Crnu Goru, granica ne postoji u glavama ljudi, braća se ne dijele tek tako, niko u Srbiji nije promijenio ništa u sebi u odnosu na Crnogorce, jer Gospodar će proći i ljepša vremena će doći. Ali, što se tiče „odnosa“, srpska vlast ne smije ni da pomene u Srbiji odnose sa Gospodarevom vlašću, jer samim pomenom milogorske vlasti izaziva ogroman odijum u javnosti, pošto je Gospodar najomraženiji i najprezreniji čovjek u Srbiji. Ako su mu to dobri odnosi, neka mu bude, ali da zna da ga u Srbiji smatraju onim što se to pristojnim riječima ne može opisati.
Kaže, opet vrijeđajući Srbiju, da treba da „pogledamo istini u oči, da prihvatimo ono što se već dogodilo, jer „po našem mišljenju, Srbija je rat na Kosovu izgubila pogrešnom politikom u prošlosti i nepromišljenim sukobom sa NATO 1999.“ Dakle, član Centralnog komiteta Saveza Komunista Jugoslavije, kreator „pogrešne politike u prošlosti“, on koji je za Miloševića rekao da je „on najbolje što nam se moglo dogoditi“, optužuje Srbiju!! Pa šta je on učinio da se ne vodi pogrešna politika u prošlosti u kojoj je bio najviši državni funkcioner, još kao komunistički omladinac, kada nije imao nikakvu imovinu? Taj čovjek zaista ne zna šta je sramota! On je bio direktni tvorac onoga za šta optužuje Srbiju. Zavio je zemlju u crno svojom antisrpskom komunističkom politikom. Tvrdi još da je „ta realnost nepromjenljiva“! Sjećamo se kada je 2006. godine obećao da u Crnoj Gori neće biti nezaposlenih. Da li reče istinu ili je slagao? Danas znamo da istinu nije rekao. Toliko vrijede i njegove riječi o nepromjenljivosti, a njegova neobrazovanost je diljem poznata, pa teško da će razumjeti da mu se svijet smije na te riječi, jer nije čitao Simplikija i Heraklita, pa ne zna da je od antičkih vremena znano da u životu ništa nije nepromjenljivo i da važi mudrost „panta rei“.
I on je promjenljiv. Ovo mu je poslednji mandat. Neka se pripremi za promjene. Jer nema više mnogo šta da trampi za svoju fotelju. Sve što je bilo vrijedno on je izdao u zamjenu za to da se Zapad ne bi prisjetio odakle mu bogatstvo. Još Prevlaka i neki sitniš - i gotovo.
(Autor je nekadašnji
generalni konzul SRJ u Bariju)