BUDIMPEšTA - Mađarski premijer Viktor Orban ne prestaje da iznenađuje dosledne poklonike cjelokupnog koncepta Evropske unije – upravo je, u samo dva dana, dva puta „bacio rukavicu u lice” Briselu, najprije podrškom zahtjevima britanskog premijera Dejvida Kamerona za reformama, a potom i najavom veta na eventualne sankcije Poljskoj.
Orban, naime, ne vidi ništa sporno u tome što je poljski predsjednik Andžej Duda potpisao sporni zakon o medijima, prema kojim se konzervativnoj vladi daje kontrola nad državnim medijima, uprkos zabrinutosti EU i osudama organizacija za ljudska prava.
Iako je zbog ovog zakona reagovala EU, poručivši da će Poljskoj uvesti sankcije ukoliko on stupi na snagu, jer se njime krše zajedničke evropske vrijednosti, Orban je najavio veto bilo kakvom predlogu sankcija, za čije uvođenje je neophodna jednoglasna podrška članica.
Kritičari navode da Poljska zakonom o medijima samo slijedi scenario mađarskog premijera, kojim je on u poslednjih pet godina „uredio” medijsku scenu svoje zemlje. Na taj način je konsolidovao svoju moć i neutralisao kritičare stranke koju vodi, Fides – tako piše Politiko.
Orban je, takođe, gotovo istovremeno jasno i glasno podržao većinu predloga za reformu EU, koje zahtijeva Kameron, u susret referendumu 2017. godine, na kojem bi se Britanci izjasnili da li žele ostanu u Uniji.
Britanski premijer, kako bi osigurao ostanak u EU, pokušava sa Briselom da pregovara o pitanjima koja najviše smetaju Britancima.
Od četiri Kameronova predloga, Orban je najavio da će podržati tri, poručivši da je najizazovnije pitanje socijalnih beneficija, jer „Mađarska ne može da prihvati nikakvu diskriminaciju”.
Kameron je rekao da njegov predlog da se ograniče beneficije za migrante iz EU tokom prve četiri godine boravka u Britaniji „ostaje na stolu”, ali da je otvoren za alternative.
Taj predlog, po mišljenju članica Unije, narušava princip nediskriminacije i slobode kretanja između zemalja EU.
Orban se i ranije oštro suprotstavljao Briselu, a Mađarska je nedavno među prvim članicama Unije podigla ogradu kojom je spriječila ilegalan ulazak migranata u zemlju.
Iako su kritike svakodnevno stizale iz Brisela, Orban se nije obazirao, ograda je ostala, a migranti su tada promijenili svoju putanju na putu ka „obećanim zemljama EU”.
Evropski lideri, kategoričan je tada bio Orban u poruci – nesposobni su da se nose sa migrantskom krizom.
Nije se pokolebao ni poslije kritika da je podizanjem zida učinio nešto što u Evropi nije viđeno od pada Berlinskog zida krajem 1989. godine.(NN)
U sukobu od 2010. godine
Mađarski premijer je došao u sukob sa Unijom i 2010. godine kada je odlučio da se suprotstavi odlukama Međunarodnog monetarnog fonda i prekine pregovore.
Tada je, naime, rekao da Brisel ne može da zabrani Budimpešti da donosi suverene odluke po pitanju privatnih penzionih fondova i centralne banke.
Takođe je podvukao i da Mađarska više neće da toleriše da joj strani investitori govore šta treba da radi u svojoj zemlji.
Retoriku koja je nagovještavala ovake poteze Orban je nerijetko koristio i ranije.
Iako je prilikom pobjede na izborima aprila 2014. naglasio da su njegovi sunarodnici rekli „ne” mržnji i „ne” napuštanju Evropske unije, ipak je rezultate tih izbora tumačio i kao potvrdu politike njegove vlade, koja podrazumijeva i „borbu za nacionalni suverenitet”.
Tokom te predizborne kampanje on je čak pominjao i „oslobodilački rat protiv Evropske unije”.