PIŠE: MILICA KRALj
Oskudni podaci prikupljeni iz različitih izvora i iz pjesničkih fragmenata predstavljaju antičku pjesnikinju, lirkinju, liritu Sapfo kao jedan od najneobičnijih likova iz tog perioda.
Rođena je u Mitileni, na ostrvu Lezbos između 630. prije nove ere i 612.p.n.e. U to vrijeme Lezbos je bio kulturni centar. Njeni roditelji bili su aristokrati Skamander i Kleida. Po jednoj verziji bila je udata za nekog bogatog starijeg trgovca i imala je kćerku koja se zvala kao i njena majka – Kleida. Imala je tri brata: Heraksa, Lariha i Erigija. Imala je tamnu kosu i crne oči i bila je niskog rasta. Zbog političkih sukoba između demokrata i aristokrata morala je da napusti Mitilenu i ona bježi na Siciliju, odakle će se ponovo vratiti u rodno mjesto u kome će umrijeti 581. p.n.e, kako bilježe neki izvori.
Po drugima, Sapfo je bila nesrećno zaljubljena u prelijepog mladića Faona kome je boginja Afrodita podarila neprolaznu ljepotu i mladost. Faon nije obraćao pažnju na pjesnikinju jer je bio zaljubljen u drugu djevojku. Čežnju za njim ona iskazuje stihovima: „Čim te ugledam, izgubim glas, jezik mi zapne, zažeže me pod kožom, zašumi u ušima, oblije me rosa, uzdrhtim sva; nalik sam mrtvacu.”
Legenda dalje kazuje da je Faon, okružen mnoštvom mladih djevojaka i žena ne mari za Sapfinu ljubav ni zvuke njene harfe; oholo razmetljiv zbog onih koje mu se otvoreno bestidno nude, on se podsmijeva njoj. U Sapfinu postelju odlazi samo u noćima punog mjeseca, zbog vjerovanja da se sve što se tada dešava odvija pod sjenkama i da na sunčevom svjetlu nema nikakav značaj.)
I dok o omamljen mirisom mediteranskog bilja koje ona stavlja u kosu i na kožu, tone u san Sapfo zlatnim makazicama siječe pramen po pramen njegovih crnih uvojaka od kojih plete narukvicu. No, ljubavna čarolija „vezivanja dragog” ne pomaže. Očajna piše: „U mom srcu sazrela je želja za smrću.(...) podsjetiću te na bezbrojne vijence/ljubičica i čarobnih ruža/” ; u sjećanju na ljubav, propalo je moje nastojanje, pa ipak iz daljine/zamišljam da vidim tvoj lik.../Zimsko je doba... i srce gorko plače...”
Slično svojim zemljakinjama, Andromedi i Gorgi, kao i Tebanki, Andresistroti, osnovala je „Dom muza”, odnosno ustanovu za obrazovanje mladih helenskih djevojaka. Devojke je učila da njeguju kult Harita i Erota (Eros, simbol kosmičke ljubavi kao pokretača i obdržavatelja sveopšteg života). Devojke za svoju školu odabirala je na kalistijama, devojačkim takmičenjima u ljepoti koja su se održavala na Lezbu i Tenedu. Svoje odabranice učila je etici i kalokagatiji (moralna ljepota i dobrota). Glavna vaspitna sredstva bila su muzičkog karaktera: ples, igra, horsko pjevanje, kao i pjevanje vlastitih i tuđih pjesama.
Do vremena za udaju ove mlade djevojke već su savladale mnoga znanja i lijepe vještine, njegovale su svoj duh i tijela, i odrastale okružene pažnjom i nježnošću, pa su i rastanci sa pjesnikinjom uvijek bili dirljivi i više nego nježni. Život u ženskom okruženju, bogato podržan stihovima, kojima se veličaju ljubav i osećajnost, prerasla je u sliku neposredog uživanja u ženološtvu.
Po drugoj legendi, onoj po kojoj će ime ostrva Lezbos postati sinonim za tribadizam ili partenofiliju (strasna veza između Sapfe i njenih učenica) Sapfo se odlučuje na samoubistvo zbog ljubavi prema jednoj od učenica u koju je bila zaljubljena, a koja se udaje za Faona.
(Nastaviće se)