Po podacima ekoloških organizacija u nikšićke vodotoke dnevno se izlije i do 15.000 kubika otpadnih voda, a osim pojedinih fabrika, nečistoće u gradske rijeke ispuštaju i domaćinstva. U gradu ima oko 8.000 septičkih jama, a tačno se i ne zna koliko domaćinstava nema riješeno pitanje odvoda fekalija, što dodatno usložnjava ionako katastrofalnu situaciju. Prema riječima Aleksandra Perovića, direktora Ekološkog pokreta „Ozon”, u poslednjih deset godina može se konstatovati da su sve četiri rijeke grada maltene mrtve.
- Stanje nikšićkih vodotoka predstavlja još jedan set apokaliptičnih slika. Posledice višedecenijskih problema, nekontrolisane eksploatacije rječnog materijala, ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda iz industrija i domaćinstava, nepravilnog upravljanja otpadom, vidljive su golim okom i svakom savjesnom ljudskom biću je jasno da je zapravo riječ o pravoj ekološkoj katastrofi. Naročito su ugrožene rijeka Bistrica u kojoj nema živog svijeta, rijeke Gračanica i Mrkošnica, dok se i kvalitet voda rijeke Zete može dovesti u pitanje ako se u obzir uzme količina otpadnih voda koje neposredno ili posredno dospiju u ovaj vodotok, nekontrolisano odlaganje različitih vrsta otpada, ugrožavanje autohtonih vrsta, krivolov. Višedecenijska pogrešna politika kada je oblast životne sredine u pitanju, a zašto su odgovorne i nadležne institucije na državnom nivou i lokalna uprava, doveli su do toga da se ono čime se Nikšić nekada odlikovao potpuno uništi i trajno devastira - ističe Perović.
On naglašava da više niko ne može popraviti štetu nastalu betoniranjem korita rijeke Bistrice, devastiranjem korita rijeke Gračanice dok najnovija namjera prevođenja rijeke Zete u Krupačko jezero samo je nastavak agonije i potpuno pogrešne politike u oblasti upravljanja vodama.
- I što je najgore niko nije odgovarao za to, a iskreno mislim da nikada i neće, jer tu decenijama gravitiraju isti ljudi, zahvaljujući partijskim i ličnim vezama a ne profesionalnim referencama. Pojedinci su zaslužili da snose odgovornost i tu je Krivični zakonik Crne Gore veoma jasan, naročito jer je šteta uzrokovana lošim upravljanjem ogromna i u ekološkom a i u ekonomskom kontekstu. Nikšić je primjer gdje se mogu osjetiti sve negativne posledice uništavanja vodotoka, riječnih ekosistema, koji su da se njima pravilno upravljalo, mogli biti alternativa za posrnulu industriju, i zašto ne reći izvor prihoda za znatan broj građana. Održivi razvoj je zakasnio u naš grad, pa se zato i jednostavno dozvolila anarhija u korišćenju prirodnih resursa, što će se tek negativno odraziti i na kvalitet životne sredine i zdravlje ljudi. Da je bilo pameti Nikšić bi se širio ka rijekama, ne bi se dopuštala stihijska i divlja gradnja neposredno uz rječna korita, ali ni kada je bio jedan od privrednih centara u nekadašnjoj Jugoslaviji, čelni ljudi nijesu prepoznali o kakvom je prirodnom bogatstvu riječ - kaže Perović.
Predstavnik Društva mladih ekologa Miodrag Karadžić naglašava da ukoliko se nešto hitno ne preduzme po pitanju upravljanja vodama, taj problem ima tendenciju da u bliskoj budućnosti bude uzročnik i zagađenja zemljišta.
- Uzročnici takvog stanja su industrijske otpadne vode, gradske kanalizacione vode i čvrsti otpad koji se odlaže u rječna korita. Industrijska upotreba vode se godinama obavlja na isti način i u jako malo slučajeva preduzeća vrše testiranja otpadnih voda. Nikšićki kolektor ne funkcioniše više od 20 godina i gradska kanalizacija se slobodno uliva u Zetu. Problem zagađenja voda od strane čovjeka je aktuelan kako u urbanom i gusto naseljenom dijelu tako i u prigradskim naseljima gdje do zagađenja dolazi od strane lokalnog stanovništva. Da je potrebno mijenjati navike govore i podaci da se u rječna korita mogu naći razne vrste otpada a često i životinjskog porijekla ili otpad koji se klasifikuje kao opasan. Zagađenje nikšićkih vodotoka je i širi problem jer se posledice mogu osjetiti i u širem dijelu slivnog područja – podvlači Karadžić, dodajući da je veliki problem i spiranje i taloženje otpadnih voda sa privremene deponije u Mislovom dolu. L.N.
Na Duklu najlošiji kvalitet vode
U lokalnoj upravi kažu da veliki problem predstavlja nepostojanje inspekcijskog nadzora kada je oblast zaštit životne sredine u pitanju na lokalnom nivou.
U informaciji o stanju životne sredine koju je za minulu godinu uradio Sektor za zaštitu životne sredine navodi se da najviši izvor zagađenja površinskih otpadnih voda čine komunalne otpadne vode koje se najčešće u neprečišćenom obliku ispuštaju u prirodu. U izvještaju se navodi da je najlošiji kvalitet vode bio duž korita rijeke Zete na lokalitetu Duklo.