Specijalni državni tužilac Milivoje Katnić provjerava da li je neko od tužilaca, policajaca ili istražnih sudija zloupotrijebio službeni položaj tokom osmogodišnje bezuspješne istrage napada na novinara Tufika Softića. Istraga o tom napadu, kako piše portal www.prelistaj.me, završena je bez rezultata i sa puno sumnji. Istraga povodom prebijanja Softića ispred njegove kuće 2007. okončana je jesenas zbog nedostatka dokaza, kazao je viši tužilac u Bijelom Polju. On je obavijestio Ivicu Stankovića da je učinio sve što je u njegovoj moći. Nakon interesovanja Akcije za ljudska prava (HRA) i radne grupe Komisije za istraživanje napada na novinare, Stanković je predmet proslijedio Katniću koji treba da vidi šta je i na koji način rađeno u njemu, odnosno, da li sem neznanja, nemara i neažurnosti ima i loše namjere usmjeravanja istrage u pogrešnom pravcu i nepreduzimanja službenih radnji o kojima se javno spekulisalo u vezi sa Softićevim predmetom.
Vrhovni tužilac je u januaru dobio detaljnu analizu propusta u istrazi, koju su mu dostavili Softićev advokat Dalibor Tomović i Akcija za ljudska prava.
Evropska komisija već godinama u izvještajima o napretku insistira na ispitivanju odgovornosti tužilaca i sudija za rad, zbog čega su te odredbe i pooštrene i precizirane u zakonima o tužilaštvu, odnosno sudovima. Do sada su sve starješine tužilaštva ignorisale propuste podređenih, a Stanković je i ranije najavio da on neće nastaviti sa tom praksom.
U Softićevom predmetu, osim Rifata Hadrovića bili su angažovani njegova zamjenica Nada Bugarin, osnovni tužilac u Beranama Gorica Golubović i nekoliko njenih zamjenika, među kojima i Vladan Đalović.
Prema pouzdanim informacijama portala prelistaj.me, Đalović je odbio zahtjev beranske policije za tajnim nadzorom nad Draškom Vukovićem, članom kriminalnog klana Šarića, sa obrazloženjem da je Vuković „u Srbiji zaštićeni svjedok u predmetu Šarić”. U Zakoniku o krivičnom postupku po kome tužioci rade, ne postoji odredba koja to propisuje.
U Upravi policije načelnik kriminalistike bio je Milan Tomić, rukovodilac Područne jedinice Berane Novo Veljić, policijski funkcioneri Miodrag Božović, Veselin Krgović, Mićo Furtula, a postupali su brojni službenici koji su izvršavali naređenja šefova ili tužilaca.
Istragom su nakon napada rukovodile istražne sudije, ali je izmjenom Zakonika o krivičnom postupku slučaj prešao u nadležnost tužilaca.
Napad na Softića tužilaštvo je u početku tretiralo kao nanošenje tjelesne povrede, pa je bilo nadležno beransko ODT. Kasnije 2012, kada je došlo do zastare tog predmeta – a da bi istraga bila nastavljena jer je bio veliki pritisak javnosti – napad je prekvalifikovan u pokušaj ubistva novinara.
Sudija za istragu je 1. novembra 2007, kada je Softić napadnut, bio Dragan Dašić, tadašnji i sadašnji predsjednik Osnovnog suda u Beranama. On nakon napada nije ni izašao na lice mjesta, pa tako nije ni izdao upute policiji za postupanje.
Zamjenik višeg tužioca u Bijelom Polju Nada Bugarin je 28. oktobra prošle godine, po sugestijama nadređenog Rifata Hadrovića, zbog nedostatka dokaza obustavila istragu protiv Dragana Labudovića, Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića zbog pokušaja ubistva Softića.
Materijalni dokazi protiv njih nijesu ni postojali, a policija je krivičnu prijavu zasnovala na osnovu sumnjivog iskaza Draška Vukovića, člana kriminalnog klana Darka Šarića. To potvrđuju spisi predmeta kojima raspolaže Softićev advokat.
– Vuković je samoinicijativno ovlašćenim službenicima CB Berane dao informaciju da mu je Dragan Labudović prilikom posjete u Argentini ispričao da je za iznos od po 500 eura angažovao Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića, obojicu iz Berana, da fizički napadnu Tufika Softića jer je kao novinar negativno posao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim i Dragana Labudovića – navodi se između ostalog u spisima predmeta kojima se bavi Katnić.
Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je protiv njih otvorena istraga pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. One, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu policije. Vuković je zatim pred višim tužiocem Rifatom Hadrovićem rekao da nikada nije dao te izjave i da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.
Tužilac Hadrović je zatim u septembru 2014. u zatvoru u Sremskoj Mitrovici, na osnovu međunarodnopravne pomoći sa Srbijom, pokušao da obezbijedi iskaze Dragana Labovića i Borisa Labana. Labudović je tada „negirao sve navode koji mu se stavljaju na teret”, dok je Laban nagovijestio da posjeduje određene informacije, ali je rekao da će ih saopštiti nakon transfera u Kazneno-popravni dom u Spužu, gdje izdržava ostatak kazne. Nakon izručenja Crnoj Gori na odsluženje kazne, u aprilu prošle godine Boris Laban je ponovo saslušan u Kazneno-popravnom domu u Spužu, ali on tada nije ponudio policiji nikakve korisne podatke, već je umjesto toga pomenuo „nekog profesora Šekularca iz Berana” kao relevatan trag. Međutim, policija je nakon razgovora sa njim utvrdila da on o prebijanju Softića ne zna ništa.
D.Ž.
Pod policijskom pratnjom
Među propustima u vođenju istrage, advokat Tomović naveo je da tužilac 2007. godine, nakon napada, nije dao naredbu za blokiranje grada, da ni on ni istražni sudija nijesu izašli na lice mjesta. Takođe, kazao je da nijesu saslušane osobe na koje je Softić ukazivao da su mu prijetile, da su Draško Vuković i Dragan Labudović, članovi organizovanog kriminalnog klana Darka Šarića, saslušani tek 2014. godine, dok Nikola Božović nikada nije dao izjavu policiji ili tužiocu. Na predlog Komisije za istraživanje napada na novinare i imovinu medija, Softić ima policijsko obezbjeđenje od 2014. godine. Njegova bezbjednosna procjena rađena je ponovo krajem prošle godine, pa su ANB i MUP procijenili da Softić i dalje treba da ima policijsku pratnju.