pROF. DR mIROLjUB jEVTIĆ
Kada je Lovćenski tajnovidac poslije smrti svoga svetog strica mitropolita Petra Prvog preuzeo upravljanje teritorijom srpske Crne Gore, nije mu bilo teško da razumije šta islamsko-osmanska vlast od njega hoće. Znao je to kroz svoj život jer se svakodnevno suočavao sa tom praksom. Odnos sa tom praksom je najvidljiviji iz politike koju je Njegoš vodio i o kojoj je ostavio vjerodostojne tragove kroz svoju korespondenciju sa predstavnicima islamske države. Iz te prepiske svako, ko poznaje islam, može lako da zaključi da li je Njegoš poznavao ili nije šerijat. Njegoš preuzima Crnu Goru u uslovima kada je njen položaj daleko povoljniji nego što je bio u 16, 17. i 18. vijeku. To je vrijeme kada Crnu Goru mnogi međunarodni subjekti počinju tretirati kao poseban i autonoman entitet, mada je niko zvanično ne priznaje. Svejedno, islamsko-osmanski sultanat i lokalni muslimani stalno u njoj vide plijen, koji treba da se pretvori u čist dar al islam (zemlja islama). Upravo zbog toga period Njegoševe vladavine svodi se na očuvanje samostalnosti te male, ali hrabre zajednice i težnje muslimana da se i njoj nametne osmanski suverenitet. To se da veoma lako rekonstruisati ako se prati Njegoševa politička djelatnost, ili ako se čitaju njegovi literarni radovi. U svima njima je centralna tačka borba da se muslimani spriječe da na teritoriji srpske Crne Gore prošire vlast halifa i da zabrane zvonjavu na cetinjskom manastiru kao luči slobode. Pri tome nam Njegoš pokazuje kako se muslimani služe svim mogućim sredstvima u cilju ostvarivanja te ideje. Suštinski Njegoševo viđenje islama nema mnogo veze sa religijom već sa pravnom i političkom praksom koja je nastala na osnovu islama. Njegoš se suštinski i nije bavio islamskom teologijom, nego islamskom politikom i na osnovu toga je formirao svoje poglede.
Njegoš na sve moguće načine poručuje muslimanima da ne čine to što čine i da ne pokušavaju da osvoje Crnu Goru. Muslimani su ti koji ne žele da prestanu sa napadima, ali i ne mogu jer im šerijat jasno nalaže da se islamski suverenitet mora ostvariti ne samo u srpskoj Crnoj Gori već i na svakom dijelu zemljine kugle. To posebno važi za one teritorije koje su jednom bile pod vlašću islama. Kako je rekao Hasan al Bana (1906–1949), osnivač „Muslimanske braće”, organizacije koja je majka svih islamskih političkih pokreta u 20. vijeku: „Svaka zemlja gdje je rečeno nema Boga osim Alaha, dio je naše otadžbine. Ona je sveta i za nju se mora voditi sveti rat”. Ta izreka je dio vjeropristupne formule na osnovu koje se postaje musliman. Ona se naziva šehada ili šehadet. Kada se to izgovori, postajete musliman. Ovdje simbolično znači da u jednoj državi gdje je uspostavljena islamska vlast, odnosno šerijatski poredak, ta vlast treba da bude trajna činjenica i da niko ne smije nikada tu zemlju da liši islamske vlasti. To se u staroj Crnoj Gori desilo pomenute 1496. godine.
Ovaj dio teritorije Skadarskog sandžaka kome je bio pripojen se tada otcijepio i stvorena je mala planinska pravoslavna teokratija kojom su vladale vladike iz roda Petrovića. Čitava površina Crne Gore nalazila se pod upravom šerijatskog sudije – kadije čije je sjedište bilo u ondašnjem Žabljaku ili u Podgorici. Muslimani su, prema ovome što je rekao Hasan al Bana, dužni da čine sve što je u njihovoj moći da bi taj otcijepljeni dio ponovo vratili pod upravu skadarskog sandžak-bega, odnosno sultana čiji je sandžak-beg bio predstavnik. I to im je cilj i danas. Dobro ste pročitali, i danas 2015. godine. Zato je Crna Gora predstavljena kao dio islamskog halifata koji predvodi halifa Ibrahim, odnosno Abu Bekr al Bagdadi, koji je na čelu Islamske države koja ratuje protiv vlada u Bagdadu i Damasku jer islam nije načinjen samo za tadašnje vrijeme nego zauvijek. Uostalom, Crna Gora je danas, u junu 2015. godine (vrijeme kada je pisana monografija, prim.aut), već dobro napadnuta dobrovoljcima iz svih krajeva koji su, makar minimalno kao Nikšić, naseljeni muslimanima ili imaju trajnu muslimansku populaciju. Prema novinskim izvještajima crnogorskih novina, mudžahedini – dakle učesnici u džihadu Islamske države iz Podgorice, Bara, Ulcinja, Berana, Petnjice, Rožaja, pa čak i iz Nikšića prijete da će ponovo učiniti Crnu Goru dijelom islamskog halifata.
Pogledajmo šta nije napadnuto i odakle nema ratnika džihada u Siriji. Nema ih iz Cetinja, Kolašina, Danilovgrada, Mojkovca, Žabljaka, Plužina i Šavnika. Dakle opet je Crna Gora svedena na svoj manji dio, a pitanje je dana kada će i njemu početi prijetnje mudžahedini iz Podgorice, Bara, itd.
(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.