Predsjednik Sindikata zdravstva iz Unije slobodnih sindikata Vladimir Pavićević optužio je Ministarstvo zdravlja da im uskraćuje pravo na socijalni dijalog, pošto odbijaju da ih uključe u utvrđivanje budžeta za funkcionisanje zdravstvenog sistema za 2017. godinu. On objašnjava da Ministarstvo zdravlja, na čijem je čelu ministar Budimir Šegrt, krši sporazum o uplati sredstava za rad Stambene zadruge zdravstvenih radnika, čime je dovelo u pitanje njen rad.
– Na više naših zahtjeva za organizovanje sastanka sa predstavnicima ministarstva nijesmo dobili odgovor, tako da postoji kriza socijalnog dijaloga u zdravstvu. Neophodno je bilo da raspravimo više tema, a jedna od najvažnijih je dinamika rasta plata u narednom periodu. Takođe, nepoštovanjem sporazuma o uplati sredstava za rad Stambene zadruge zdravstvenih radnika, ministarstvo je dovelo u pitanje njen dalji rad ozbiljno ugrožavajući mogućnost da zdravstveni radnici dobiju mogućnost da riješe stambeno pitanje po povoljnim uslovima. Takođe, veliki problem predstavlja i to što do danas nijesu urađena podzakonska akta, odnosno pravilnici koji bi omogućili da se primijene. Pompezno je najavljivano da će izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti zdravstveni radnici moći da rade dopunski u javnim ustanovama i da će na taj način imati koristi i zdravstvene ustanove, i zaposleni, i pacijenti koji bi lakše i povoljnije dolazili do zdravstvenih usluga nego u privatnom sektoru, ističe Pavićević.
Pavićević smatra da su i dalje, pored ovogodišnjeg uvećanja od 5,5 odsto, plate medicinskim radnicima niske.
– Plata ljekara sa minulim radom iznosi do 750 eura, kada se uračuna i startni dio zarade u koji ulazi naknada za topli obrok i regres. Uz dosta prekovremenog rada prosječna zarada je nešto više od 1.000 eura, međutim, kada se uzme u obzir koliko se vremena provodi na poslu i uz kakav stepen odgovornosti, jasno je da se zarade u narednom periodu moraju uvećavati. Treba istaći i da znatan broj ljekara nema mogućnost da prekovremenim radom značajnije uveća svoju zaradu. Prosječna zarada medicinske sestre je sa minulim radom oko 390 eura sa, takođe, uračunatom naknadom za topli obrok i regres. Uvećanjem od 20 odsto bez prekovremenog rada, ljekari bi imali prosječnu zaradu oko 890 eura, a medicinske sestre i tehničari oko 450 eura, navodi Pavićević.
Pavićević smatra da 200.000.000 eura, koliko je Fond za zdravstveno osiguranje tražio za zdravstvo u narednoj godini, napredak je, ali se postavlja pitanje hoće li biti odobren.
– Najvažnije je na koji način se upotrebljavaju ta sredstva i da li se racionalno troše. Kao što se moraju poboljšati uslovi rada i zarade u zdravstvu, tako se mora povećati i standard pružanja zdravstvenih usluga i radni učinak. Takođe, mora se konačno realizovati projekat integralnog bolničkog informacionog sistema koji bi otkrio slabe tačke sistema po pitanju iskorišćenosti kadrova i potrošnje materijalnih sredstava, kao i po pitanju neopravdanih troškova liječenja, predlaže Pavićević.D.B.
Zakon o zaradama priča političara
Pavićević ocjenjuje da su povećanje plata izmjenom Zakona o zaradama u javnom sektoru od samog starta smatrali diskutabilnim.
– Ako bi se to definisalo na taj način, bilo bi nemoguće da se i druge djelatnosti kao što su obrazovanje (univerzitetski profesori itd.) ne difinišu istim zakonom. Tako da bez obzira na to što je dio poslanika prepoznao stvarnu potrebu za povećanjem zarada u zdravstvu, bili smo skeptični plašeći se da ovo pitanje ne postane poligon za dnevnopolitičke manipulacije, što se na kraju i desilo, smatra Pavićević.
Ulazak privatnika puni tuđe džepove
Pavićević naglašava da Ministarstvo zdravlja treba da odgovori na pet pitanja prije nego što izda u zakup od 30 godina koncesije za izgradnju bolnica američkoj korporaciji VGH.
– Ovo pitanje iziskuje veliku pažnju i oprez. Iskustva naših kolega iz zemalja Evrope nijesu pozitivna. Moramo znati šta dobijaju pacijenti i zaposleni izdavanjem koncesija, u kakvom položaju su postojeće ustanove, koje koristi od toga će imati država i zdravstveni sistem, kao i koje benefite dobija investitor. Svaka namjera da se novac iz budžeta namijenjenog javnom zdravstvu prebacuje u džepove privatnog sektora najblaže rečeno problematična je. Ako dođe do toga neko će jasno morati da odgovori na navedenih pet pitanja i snositi odgovornost za taj projekat, jer nije u pitanju samo budžet države već i zdravlje stanovništva, upozprava Pavićević.