NVO „Adria” obilježila je ovih dana 15 godina rada. Ciljna grupa ove NVO su odrasla lica sa smetnjama u psihofizičkom razvoju.
Prema riječima Marte Anđelić, predsjednice NVO „Adria”, tokom tog perioda prošli su trnovit put, s vrlo malo podrške i pomoći. Anđelićeva podsjeća da su im pomogli iz UNDP-a u Crnoj Gori, kao i Opština Bar u jednoj godini, zajedno sa Zavodom za zapošljavanje.
-Nakon toga smo se snalazili preko pisanja projekata i sredstava koje smo dobijali preko Komisije od igara na sreću. To znači da je servis koji pružamo našim korisnicima uvijek bio uslovljen i vremenski i finansijski. Od Komisije od igara na sreću nismo dobili sredstva po osnovu naših projekata, uz neko obrazloženje za koje nisam sigurna da je baš adekvatno i tačno, jer kad smo se žalili nismo dobili odgovor od njih. To pokazuje koliko su bili u pravu kad su nas odbili - kaže Anđelićeva.
Ističe da su u godini na izmaku radili bez ikavog projekta.
-Finansirali smo se jedino zahvaljujući javnim radovima, koje opet moramo da pišemo i da čekamo da vidimo da li će proći kod Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.Međutim, servis podrške našim korisnicima iziskuje i dodatna sredstva kao što su održavanje higijene, sredstva za čišćenje prostorija, kancelarijski materijal, knjigovodstvene i računovodstvene troškove... Svih ovih godina radili smo u lošim uslovima, trudeći se da održimo kvalitet i standarde koji su potrebni za ovakav vid podrške. Naš servis je besplatan za korisnike, što je možda i malo neobično. Ali, stvorila se neka slika kod roditelja naših korisnika da mi kao NVO uvijek moramo da nađemo sredstva. Čak nekad roditelji ne mogu da shvate da mi pružamo usluge i da bi na neki način i oni trebalo da participiraju. Bojim se da će od naredne godine sve naše službe podrške morati da imaju određenu participaciju od strane roditelja naših korisnika - kaže Anđelićeva.
Ona dodaje da je na njima velika odgovornost.
-Mi nemamo adekvatnu podršku. Recimo, UNDP nas je finansirao čak tri godine, ali je nakon toga trebalo preći na finansiranje na lokalnom nivou. Međutim, za nas razumijevanja u lokalnoj upravi još uvijek nema. Takođe, Ministarstvo rada i socijalnog staarnja, tj. centri za socijalni rad, trebalo bi da nam pruže podršku. Mi ćemo realizovati servis podrške s onim čime raspolažemo sve do kraja ove godine. U idućoj godini ne znam kako ćemo se organizovati. Sreća je što imamo prostorije za rad koje smo dobili od mjesne zajednice. Ali, ono što nas je razočaralo jeste odluka Opštine da od 2010. godine nijednom udruženju nisu dali ni cent, niti je raspisivan konkurs za nevladin sektor. Obraćali smo se nekoliko puta zahtjevom da naše potrebe uđu u budžet, i da se redovno finansiramo, da se makar dvije-tri osobe, neophodne za rad u našem servisu podrške korisnicima, finansiraju iz tih sredstava, ali nije bilo odgovora- objašnjava naša sagovornica.
Za nju je, kako kaže, bilo veliko razočarenje kada se pozivu da prisustvuju programu proslave 15 godina rada nisu odazvale institucije i pojedinci.
-Veoma sam neprijatno iznenađena što se uredno dostavljenom pozivu nisu odazvali predstavnici institucija, vaspitno-obrazovnih ustanova, zdravstvenih ustanova, lokalne samouprave, privrednici, predstavnici partija i vjerskih organizacija. Taj njihov čin nam djelimično i pokazuje stanje u našem društvu. Potvrđuje se činjenica da postoji ogromna diskriminacija populacije o kojoj brine i naša NVO. Od inkluzije se nije daleko otišlo osim na riječima, o deinstitucionalizaciji da i ne pričamo, kao ni o senzibilitetu prema licima sa smetnjama u razvoju. Vrijeđa nas i činjenica da oni koji nisu došli na proslavu na taj način direktno anuliraju sve naše postignute rezultate, i razne aktivnosti u zajednici. Mi ne želimo da budemo samo dekor za kratkoročne ciljeve, već želimo zaista da unaprijedimo kvalitet života osoba sa smetnjama u razvoju, njihovih porodica, kao i drugih marginalizovanih grupa. Ovo iskustvo nas je zaboljelo, ali i ojačalo u namjeri da nastavimo sa svojim aktivnostima, s razvijanjem servisa podrške dnevnog boravka za odrasla lica sa smetnjama u razvoju – kazala je Anđelićeva. D.S.
Ima i svijetlih primjera
-Zahvaljujemo se Kulturnom centru Bar i direktoru Ćazimu Nikeziću, kao i svim zaposlenim za bezrezervnu podršku našem udruženju od samog početka rada. Takođe, zahvaljujemo zamjeniku ombudsmana Siniši Bjekoviću, Islamskoj vjerskoj zajednici, dr Ani Kalamperović i njenom suprugu Jusufu Kalamperoviću, koji su prisustvovali obilježavanju jubileja, i samim tim pokazali da im je stalo do našeg angažovanja i istrajnosti u radu - kaže Anđelićeva.