U Željezari „Toščelik” sinoć je obilježeno 60 godina od prve izlivene tone čelika u nekadašnjoj nikšićkoj fabrici koja je bila gigant u teškoj industriji. Ceremoniji su prisustvovali brojni predstavnici državnih i opštinskih institucija, ustanova i preduzeća koja sarađuju sa fabrikom, a što se tiče zaposlenih, koliko se moglo vidjeti, svečanosti su uglavnom prisustvovali oni kojima su uručene plakete povodom 10, 20 i 30 godina rada.
Vlasnik „Tosjali holdinga”, u okviru kojeg od 2012. godine posluje bivša Željezara, Fuat Tosjali istakao je da će fabrika ići putem uspjeha i prepoznatljivosti na tržištu čelika.
– Znamo da na međunarodnom tržištu moramo biti prepoznatljivi po kvalitetu i produktivnosti. Učinićemo da budemo posebni u proizvodnji, što uspješno postižemo usvajanjem novih kvaliteta i prelaskom na proizvodnju visoko legiranih alatnih čelika – rekao je Tosjali.
O broju trenutno zaposlenih, njihovom statusu, platama, obimu proizvodnje, na proslavi jubileja nije bilo ni riječi. Nije se govorilo ni o datim obećanjima po preuzimanju fabrike, odnosno o zapošljavanju 550 radnika, godišnjoj proizvodnji od preko 400 hiljada tona čelika i ulaganjima od 35 miliona eura. Kako je danas raditi u nekadašnjem gigantu, radnici nijesu bili raspoloženi da komentarišu, pa čak ni oni koji su u čast obilježavanja jubileja rada dobili samo plakete. Iz fabričkog sindikata prije dva dana su „Danu” kazali da su nezadovoljni statusom, posebno platama koje su za proizvodne radnike u prosjeku od po 350 eura. Željezara u postojećoj situaciji, po riječima bivšeg radnika Miladina Goranovića, nema razloga za bilo kakvo slavlje. On je istakao da se 8. decembra, Dana fabrike sjeća sa tugom, i da se nekadašnje vrijeme u tom preduzeću nikada neće vratiti.
– Slavlje je klasična šminka za javnost i znao sam da mu neće prisustvovati radnici, kao što sam pretpostavio da se ničiji rad neće istaknuti. Nemaju se sadašnji poslodavci čime pohvaliti i bolje je da su pare koje su opredijelili za nekakvu proslavu, koncert i predstavu, podijelili radnicima. Uvijek se nešto radi samo radi marketinga, javnosti, a za radnike ništa. Željezare više nema i ne vjerujem ni da će se ono što su na proslavi kazali ikada ostvariti, ako već nijesu ništa od onoga kada su je preuzeli – kazao je Goranović.
U fabrici je zaradio penziju i to u periodu kada je Željezara nakon godinu stečaja „čekala” kupca za svoju imovinu. Tada su preduzeće napustili brojni metalurzi svjesni da su to su poslednji „izdisaji” giganta koji je od 2002. do 2012. godine promijenio čak tri vlasnika. Turski „Toščelik”, koji je četvrti vlasnik, za imovinu Željezare platio je 15, 1 milion eura, a bivši predsjednik Sindikata Željezare Janko Vučinić tvrdi da Vlada fabriku nije smjela prodati za tako nisku cijenu.
– Danas imamo Željezaru sa oko 300 radnika koje izrabljuju, jer su većinom zaposleni na određeno vrijeme. Takav radnik i nije radnik nego najamnik kojem svakodnevno prijeti otkaz, pa i ne mogu slobodno da govore o onome što doživljavaju u fabrici. Ipak, zaposlenima čestitam jubilej, ali mi je žao što taj dan dočekuju u ovakvim uslovima i što je nekada velika Željezara spala na te grane da radnici za svoj rad dobijaju samo plakete, što se dan fabrike obilježava koncertom i paketićima koje će djeci zaposlenih da uruči Deda Mraz – istakao je Vučinić.
Kako je istakao, Dan fabrike nekada se nije tako obilježavao, već radom, rezultatima u proizvodnji, druženjem i tako što su metalurzi tretirani kao pravi radnici koji su od svojih zarada mogli dostojno da žive, a ne da preživaljaju kao što je sada slučaj.
– Ni u najnerazvijenijoj zemlji svijeta plata radnika u teškoj industriji nije 350 eura kao što je u našoj željezari. Aktuelna vlast koja se ponaša nedomaćinski, omogućila je da se fabrika tako proda, a onda su digli ruke i od nje i od radnika – kategoričan je Vučinić.
Da će u Željezari danas biti malo proizvodnje i mali broj radnika, Vučinić je, kaže, znao je i onda kada su došli novi vlasnici. Kao prvog čovjeka fabričkog sindikata odmah su ga „istjerali” iz fabrike jer, kako je rekao, nije bio podoban.
B.Brašnjo
Omaž propadanju
Iz nikšićkog odbora Demokratskog fronta čestitali su bivšim i sadašnjim radnicima Željezare 60 godina od osnivanja, ali su konstatovali da je ta fabrika u nikad goroj situaciji. Kako je u saopštenju naveo odbornik DF-a iz redova Pokreta za promjene (PzP) Arsenije Lalatović, činjenica da od obećanja prilikom dolaska turskih investitora u fabriku do danas nije ništa ostvareno pokazuje „licemjerstvo i fakat da taj slavni dan šminkaju koncertima i novogodišnjim paketićima“.
- DF sa žaljenjem konstatuje da je praznik star šest decenija, nekadašnjem gigantu zapravo omaž njegovom propadanju. Period propadanja nikšićkog giganta dolazi sa vladajućom klikom, koja dovodeći štetočinjske investitore uspijeva da napravi sistem u kojem radnici nemaju dostojanstvo i u kojem funkcioniše robovlasnički sistem - naglasio je Lalatović.
Kao potvrdu za to on je naveo proteste metalaca, mobing i druge oblike „prisile“ od strane investitora.
- Umjesto novogodišnjih laži, mnogo bi bilo bolje i efektnije da radnici imaju prava dostojna radnika i ljudi, kao i da imaju mogućnost da žive od poštenog rada - naveo je Lalatović, poručujući željezarcima da će doći vrijeme kada će se preispitati ugovori i poslovni aranžmani, kako privatizacije Željezare tako i drugih preduzeća.
Vlada vjeruje u dobru budućnost
Željezara je simbol Nikšića, a Nikšić i Željezara simbol Crne Gore, kazala je na svečanosti nova ministarka ekonomije Dragica Sekulić. Ona je istakla da je Tosjali grupa u proteklim godinama, posebno u vrijeme krize u industriji čelika i problema sa cijenama tog proizvoda, uložila u fabriku „ogromna sredstva” ne precizirajući koja suma je u pitanju.
– U fabrici radi preko 300 ljudi, imamo uvjerenja vlasnika o investicijama u narednom periodu i povećanju broja zaposlenih. Naša je obaveza sve ono što smo obećali kao država i Vlada da ispoštujemo prema vlasniku i prema fabrici. Obaveza svih nas je da nađemo kompromis i zajedničko rješenje da ova fabrika nastavi da radi i bude sve bolja. Uvjeravam vas da sve ono to bude obaveza Vlade će biti realizovano, a sa druge strane očekujemo i od vlasnika i od radnika da ova fabrika bude primjer industrijske proizvodnje u Crnoj Gori i da se pokaže kao fabrika koja je održiva i koja će moći da radi od sopstvene proizvodnje – kazala je sinoć Sekulićeva.
Predsjednik opštine Nikšić Veselin Grbović istakao je da su prezadovoljni stanjem u Željezari.
Plakete za doprinos razvoju
Radnici: Milenka Džiknić, Dejan Zvicer, Radovan Kovačević, Božo Mušikić i Svetozar Marojević dobitnici su plakete za trideset godina rada u fabrici i doprinosa njenom razvoju. Za dvadest godina rada nagrađeni su Sanja Radović i Aleksandra Baletić, a za jednu deceniju Mirjana Nikolić. Posebna priznanja uručena su Zoranu Božoviću, koji ima 63 godine života i trenutno je najstariji radnik u fabrici, i najmlađem radniku Radovanu Turčinoviću. Plaketu je dobio i devedesetpetogodišnji Vlado Bulajić koji je najstariji penzioner Željezare.