PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Veliki podsticaj da se ponovo približi svojoj stranci Novaković je dobio u martu 1908. godine. Tada su bili zakazani novi izbori za maj 1908. godine. Bili su to četvrti izbori za poslednjih pet godina, odnosno od promjene režima u junu 1903. godine. Iako su razlozi za njihovo zakazivanje bili odnosi unutar vladajućih radikala (starih radikala i samostalaca), bila je to prilika za naprednjake da ponovo provjere svoju snagu u narodu. Prevladalo je mišljenje da ponovo treba otvoriti pitanje odnosa u stranci. Naprednjački odbori u unutrašnjosti smatrali su da treba sve učiniti da članstvo organizovano i spremno izađe na izbore. Neki od njih pristupili su pregovorima sa bivšim liberalima, odnosno tadašnjim narodnjacima da se sa zajedničkim listama pojave na izborima. Jednu takvu listu sačinili su u Kragujevcu i na njoj je kao nosilac određen na bude Novaković.
U takvoj atmosferi Novaković se, po riječima jednog naprednjaka, odlučio da opet „prihvati i uzdigne” naprednjačku zastavu. S obzirom na to da upravo stranka praktično nije postojala, pozvao je naprednjačke prvake da se o svemu međusobno lično sporazumiju, uključujući i one iz unutrašnjosti. Sastanak je održan 20. aprila u Novakovićevoj kući. Najviše se razgovaralo o predstojećim izborima, pa je odlučeno da se na njih zajednički ide sa narodnjacima. U vezi sa tim bila je sačinjena okružnica namijenjena naprednjačkom članstvu u Srbiji. Osnovna njena poruka bila je da Napredna stranka ne može zauzeti dostojno mjesto u Skupštini, ukoliko ne nastoji na širenju Napredne stranke i „oko zauzimanja mjesta u opštinama i u ostalim izbornim mjestima izvan skupštine”. Pripreme su tekle dobro. Na osnovu dogovora sa narodnjacima, održan je veliki broj zajedničkih predizbornih skupova. Utvrđen je i veliki broj zajedničkih izbornih lista. Međutim, na izborima održanim 31. maja, radikali su opet slavili pobjedu. Novaković, razumije se, nije bio zadovoljan ishodom izbora, premda je lično pobijedio na kragujevačkoj listi. Naprednjaci su dobili samo dva poslanička mjesta više nego na prethodnim izborima, dok su narodnjaci nešto bolje prošli. Rezultati podjela među naprednjacima još jednom su se iskazali. Bilo je očigledno da se sa tim brojem poslanika nijesu mogli nositi sa radikalskim strujama. Na izborima se, prema izjavama pojedinih naprednjaka i njihovim ocjenama u štampi, još jednom pokazala politika radikala i njihove radnje, da po svaku cijenu dobiju apsolutnu većinu. Bio je to jedan od značajnih razloga za ishod i tih i prethodnih izbora. Ukazivalo se na primjere zastrašivanja birača, jer, u pojedinim opštinama radikali su odvraćali ljude od učešća na predizbornim skupovima, brisali su pojedince iz biračkih spiskova i koristili raznorazne druge smicalice kako bi trijumfovali na izborima. Takvog mišljenja je bio i Novaković pa će, štaviše, biti podstaknut da svoje mišljenje i javno saopšti.
U nekoliko brojeva lista Nedeljni pregled, objavljenih u ljetnjim mjesecima 1908. godine, Novaković je iznio ocjene o stranačkom životu u Srbiji od Majskog prevrata 1903. godine i dolaska radikala na vlast. Radilo se o oštroj kritici vladavine radikala obilježene rascjepom unutar njih, što je, po njegovom mišljenju, bilo od velikog uticaja na politička kretanja u Srbiji. Taj rascjep, nastao kao posledica „parlamentarnih operacija” kralja Aleksandra 1901. godine, u narednim godinama je podijelio radikale na dvije polovine. Uprkos nastojanjima kralja Petra da to ukloni, radikali su išli sa dvije političke struje, što je, po mišljenju Novakovića, onemogućilo Srbiju da ide naprijed. Međusobni rivalitet starijih radikala i samostalaca je bio razlog što su za poslednjih pet godina imali četiri puta izbore, a što je trebalo da po ustavu bude u toku šesnaest godina. To je negativno uticalo na zemaljske poslove. Radikali su uz to činili bezbroj zloupotreba i nezakonitih radnji. Oštrije kritike uputio je zbog toga na račun svih radikalskih vlada, ali je krivce vidio i u onima ško su svoj opstanak vezali za radikalsku vlast, što su svoje upravljanje vezali za masu činovnika, agitatora, učitelja, popova, palanačke inteligencije od kojih su izbori i najviše zavisili. Razočaranje kod njega je bilo toliko da je prosto sumnjao u to da li se u zemlji može uspostaviti „zdrava parlamentarna osnova i normalan politički život”. Svoje nezadovoljstvo zbog način vođenja izbora izrazio je i lično kralju Petru u drugoj polovini juna kada ga je ovaj pozvao na konsultacije o situaciji u Srbiji.
Razmišljanja Novakovića o političkim odnosima i parlamentarnom životu u Srbiji, išla su dotle da je praveći uporednu analizu između ličnog režima koji je vladao u Srbiji do 1903. godine i ondašnjeg uvođenja parlamentarne demokratije, izražavao svoje veliko razočaranje. Političke odnose poslednjih pet godina, on je najviše vidio u činjenici da prenos vlasti iz ruku Dvora i „starješina” na demokratske snage nije izvršen na valjan način.
(NASTAVIĆE SE)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.