Urbana bašta Anđelke Veljković (Zaradić) originalna je po svojoj konstrukciji i funkcionalnosti - tako mala, a racionalno iskorišćena površina od šest metara kvadratnih sadrži optimalnu količinu i raznovrsnost povrća, nešto voća, pa i cvijeća. Uzana bašta ograđena mrežom nalazi se u prolazu između starog magacina i privatne kuće na početku Mua, užljebljena između zida koji razgraničava dva dvorišta i stepeništa koje vodi do zgrade u kojoj živi 82-godišnja Anđelka. Tokom cijele godine ova baštica svojim zelenilom i raznobojnim ružama i oleanderima privlači pažnju putnika koji prolaze priobalnim putem, prkoseći asfaltu i betonu koji, pedalj po pedalj osvajaju zelene površine. Oplemenila je Anđelka i obližnju pontu grmovima oleandera, u čijoj sijenci ljeti vole da odmaraju i turisti i mještani. Ovih novembarskih dana u maloj bašti još ima zelenih papričica, bujnih listova blitve, tek presađene zelene salate, luka, mrkve, celera, peršuna...
Porijeklom Paštrovka, po ocu Dalmatinka, Anđelka sa ponosom govori o Tomaševićima, prvim ljekarima u Crnoj Gori, njenim ujacima. U Buljaricama je rođena i odrasla tamo uz majku, uz koju je zavoljela rad u bašti. Završila je Višu ekonomsku školu i niz godina radila u firmi „Napredak”. Suprug joj je bio vojno lice i zajedno sa njim se doselila 1962. godine na Muo, gdje i danas živi. Donijela je Anđelka tada i sav baštenski alat, kojim je stvorila sopstveni zeleni kutak, koji je njegovala u kontinuitetu, cijelo vrijeme radeći u „Rivijeri”, gdje je penzionisana na funkciji finansijskog direktora.
- Poznati su bili moji oleandri i „adami” odnjegovani u Buljaricama, koji su putovali svuda po bivšoj Jugoslaviji. Adame više ne uzgajam, situacija se promijenila, ali oleandere njegujem bez prekida. Preselila sam baštu iz Buljarica ovdje u Kotor i zadržala olenadre, koji su najotporniji. Oni opstaju u svim uslovima, kao dio prepoznatljivog mediteranskog ambijenta. Imam ih u svim bojama –bijeli, rozi, crveni, bordo, boja kajsije, šatirani, deset vrsta...Tu su i ruže i nekoliko grma lovora, posađeni u veće saksije, koje se odlično uklapaju u prostor ispred kuće. Bila sam bolesna, te je brigu o bilju preuzela ćerka, koja okopava, poliva, presađuje cvijeće i povrće - kaže Anđelka.
Kako joj se prije tri godine narušilo zdravlje, održavanje bašte preuzela je njena kćerka.
- Sadim paradajz, paprike, cijelo ljeto sam imala paradajza, imamo onoliko koliko i treba majci za laganu čorbicu, salatu. Bilo je jagoda, malina, posadila sam. Pošto se mama razboljela, bilo mi je veliko opterećenje oko njege oleandera, ima ih dosta. Stari su oko sedam godina i zahtijevaju zalivanje. Dala sam ponudu Komunalnom Kotor da otkupe sve oleandere, ali su rekli da trenutno nemaju para - kaže Vesna, koja se stara o svojoj majci od kad se razboljela.
Evo, lijepog primjera kako i na maloj površini, van seoskog areala, u skučenom prostoru Kotorskog zaliva, uz malo truda i puno ljubavi, može uspješno da se uzgaja mali vrt.
M.D.P.