Država Crna Gora još nema procjenu kakvu su materijalnu i drugu štetu po prirodu izazvali požari koji su mjesecima buktali, posebno na Primorju, a stručnjaci upozoravaju na posledice trajnog nestanka pojedinih endemičnih vrsta. Nakon užarenih brda i šuma od Primorja do sjevera sada su ostali hektari zgarišta, a vatrena stihija progutala je hiljade stabala.
Bilozi u razgovoru za „Dan“ upozoravaju da će šumi biti potreban vijek da se vrati u stanje prije požara, ali i da je šteta nepovratna po sve one vrste koje je Crna Gora izgubila u plamenu.
Profesor na Univerzitetu Crne Gore, biolog Vladimir Pešić kaže da se posledice ovogodišnjih požara ne mogu odmah utvrditi, pojašnjavajući da je potrebno da prođe određeno vrijeme, i da se prati oporavak prirode, da bi se došlo do konkretnih zaključaka.
Prema njegovim riječima, živi svijet se mora adaptirati na posledice požara, ali i samih klimatskih promjena koje se dešavaju.
– Živi svijet se ne može tako brzo adaptirati na njih i mnoge od tih vrsta su ugrožene, a postoji određeni broj koji je zauvijek izgubljen. Svake godine ili svake druge imamo po nekoliko vrsta koje jednostavno iščeznu i nestanu kao rezultat požara, klimatskih promjena i antropogenih aktivnosti. Najviše su ugrožene endemične vrste koje su u Crnoj Gori uglavnom vezane za mediteranski dio, koje su najviše izložene uticaju požara – kazao je Pešić za „Dan“.
Profesor pojašnjava da je sam proces oporavka kopnenih biocenoza mnogo sporiji nego oporavak sličnih biljnih zajednica u vodi.
– Ako oporavak jednog sistema u vodi traje 10 godina, na kopnu je to 100 godina. Sam oporavak će ići veoma polako, i decenije su potrebne da se stanje u živom svijetu dovede na nivo koji je bio prije požara – naveo je on.
Pešić smatra da nije dobro što dosad nijesmo imali procjenu štete od požara.
– Bez obzira što se ta priča ponavlja iz godine u godinu, dosad nije bilo nijednog pokušaja da se uradi procjena štete za biodiverzitet, niti da se daju konkretne mjere – upozorio je on.
Ihtiolog Danilo Mrdak objašnjava da su fatalnije posledice požara koji se javljaju u prirodnim u odnosu na vještačka staništa (livade), te da je njihov efekat devastirajući po ekosistem. On naglašava da su šumski požari nešto najgore što može da se desi šumskom ekosistemu.
– Požari jedino nemaju velike posledice po livadske ekosisteme jer se one relativno brzo obnavljaju. Štaviše, taj požar može da bude i koristan za livadske ekosisteme jer se na neki način vrate mineralne materije u zemljište pa sledeće godine imate bujniju travu. Međutim, livadski ekosistemi su vještački. Što se tiče prirodnih staništa – šume, šikare, makije, garige – požari su devastirajući po ekosistem. Zavisno od toga koji je tip šumskog ekosistema, zavisi i brzina obnavljanja tog ekosistema. Zavisi i koliko je bio intenzivan požar, da li je samo oprljio stabla ili je zbilja doveo do potpunog uništavanja, od čega zavisi i obnavljanje. Dešava se da požar samo prođe kroz šumu i da stabla „ostanu u životu“ i relativno brzo se oporave – istakao je profesor Prirodno-matematičnog fakulteta u Podgorici.
Mrdak navodi da poslije sagorijevanja stabla treba da prođe duži niz godina ili nekoliko decenija da bi se obnovio jedan šumski ekosistem.
– U međuvremenu imate problem da kiše mogu da izazovu bujične tokove i eroziju zemljišta, naročito na kosim padinama, i onda dolazi do gubljenja zemljišta. Kad do toga dođe, više ne postoji mogućnost da se razvije šuma koja je nekada tu postojala. Šumski požari su nešto katastrofalno i najgore što može da se desi šumskom ekosistemu i tom biodiverzitetu, odnosno svemu onome što živi u tim sistemima – upozorio je on.
Enes Drešković iz Nacionalnog parka Prokletije kazao je da su u tom zaštićenom području bili aktivni požari, većeg ili manjeg intenziteta, te da je pričinjena velika, neprocjenjiva i dugoročna šteta po floru i faunu, kao i po građane. On je naveo da je u tom NP gorelo na više od 10 lokacija, ne računajući ona mjesta koja su, kako je dodao, uz dojave pravovremeno gasili.
– Za nas u Parku šteta je velika i dugoročna, u prvom redu zato što je na tri lokacije požar u širem pojasu zahvatio staništa ili prolaze više vrsta divljači, zatim plantaže borovnica, pečurki, lincure i druge vrsta šumskog ljekobilja. Možda i najveći požar, ujedno i najopasniji, zahvatio je prostor Horolaca, gdje je dominantno endemska vrsta borove šume. Tako da sada imamo uništena staništa mnogih vrsta flore i faune, a znamo koliko će to dugoročno donijeti štete – ocijenio je Drešković.
Smatra da su ljudski faktor i „pokvarene namjere pojedinaca“ uzrok tolikog broja požara.
– Sklon sam da ustvrdim da je na dva mjesta podmetnut požar usled bespravnih sječa kako bi time prikrili dokaze, što je bila praksa i ranije iz vremena „šumarske mafije“ i njihove krađe šume – tvrdi Drešković.
Drešković navodi da je bilo nedostataka u komunikaciji i organizaciji onih koji su morali brže reagovati, te da bi bilo pitanje šta bi ostalo od srca borove šume da nijesu ručno i pomoću motornih testera spriječili širenje požara. Smatra da je država nedovoljno spremna i opremljena za gašenje požara, te da je problematično što mladi u dovoljnoj mjeri ne žele da volontiraju u ovakvim slučajevima. Drešković je pohvalio napore vatrogasaca.
– Uputio bih javni apel svim državnim organizacijama i instutucijama da se traži način da se opštine i volonteri opremaju sa osnovnim sredstvima za gašenje požara, jer jedna divljač, jedna endemična biljka nemaju cijenu, a kamoli ljudski život da se izgubi – upozorio je on.
Drešković je dodao da je direktor Nacionalnih parkova Elvir Klica formirao komisiju za procjenu štete od požara, te da očekuje da će imati približne procjene štete.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) nam je saopšteno da su opštine u kojim su požari napravili štetu dužne da je utvrde, te da to nije u nadležnosti njihovog Direktorata za vanredne situacije. A.O.
Procjenjuju štete u NP
Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) saopšteno je da je tokom ove godine na prostoru nacionalnih parkova Durmitor, Lovćen i Prokletije evidentirano više požara usled kojih je nastala značajna šteta u ovim zaštićenim područjima. Zbog toga su, kako navode, formirali Komisiju za procjenu štete od požara, za svaki park pojedinačno. Kako pojašnjavaju, komisijski pregledi terena će sadržati informacije o opožarenoj i izgoreloj površini, te nastaloj ekološkoj i ekonomskoj šteti, kao i predlog mjera za sanaciju i revitalizaciju opožarenih površina.
– Procjenjuje se da su požari najveće probleme i uništavanje vegetacije izazvali u Nacionalnom parku Lovćen. Imajući u vidu površinu opožarenih područja, posebno u NP Lovćen, NPCG je pokrenula inicijativu za formiranje komisije koju će činiti, pored predstavnika NPCG, i predstavnici nadležnih ministarstava održivog razvoja i turizma i poljoprivrede i ruralnog razvoja, Agencije za zaštitu životne sredine i drugi – naveli su iz NPCG.
Bez planova za zaštitu ugroženih vrsta
Profesor Pešić konstatuje da u Crnoj Gori nema posebnih strategija, niti planova za zaštitu vrsta koje su najugroženije.
– I monitoring koji se radi, sprovodi Agencija za zaštitu životne sredine, koja u stvari donosi politiku i bavi se zaštitom. To ide po onoj narodnoj „kadija te tuži, kadija ti sudi“, pošto je svugdje u svijetu agencija institucija koja treba da bude primalac podataka. Ne bi trebalo da u isto vrijeme obavlja i monitoring. Tu postoji jasan konflikt interesa i podaci koje da Agencija za zaštitu životne sredine nijesu na onom kvalitetu da bi nam omogućili da donosimo neke konkretne mjere kako da štititmo ugrožene vrste. Nema tih planova, programa ni projekata koji bi bili usmjereni ka zaštiti ugroženih vrsta, prije svih endemičnih – upozorio je Pešić.