Komad „Plaža Lampeduze” Kazališta „Hotel Bulić”, nastao po tekstu italijanske autorke Line Prose, a u režiji hrvatske rediteljke Senke Bulić, nagrađen je snažnim aplauzima podgoričke publike koja se okupila u amfiteatru kraj objekta „Banje”. Snažan komentar na tragičnu sudbinu stotina hiljada migranata, koji godinama na prenatrpanim čamcima hrle bespućem Sredozemlja da bi stigli na obale evropskog kontinenta bježeći od nasilja i gladi dotaklo je fiatovsku publiku. Bili smo prisutni i izlivu dubokih osjećanja koje je jedan mladi gledalac izrazio prema Nini Violić, poznatoj hrvatskoj glumici koja igra Afrikanku Šaubu, naslovnu i jedinu ulogu u ovoj monodrami koja je premijerno izvedena u zagrebačkoj „Tvornici kulture” prošle zime. Ova monodrama njen je način da ukaže na svu tragediju koju preživljavaju migranti bukvalno pred očima svijeta. Ali, i poziv na savjest, kojim želi da utiče na politički i ženski intelekt.
Našu neosjećajnost poznata rediteljka tumači strahom. Kako kaže ona, rijeke ljudi koje se već godinama kreću prema Evropi politički su fenomen koji u u sebi nosi veliku energiju. Zbog svega toga ne smijemo da ignorišemo ni pojavu ni tragediju.
- U što će se to izroditi ta tragedija niko od nas ne zna. Ali, te ogromne frustracije koje se nakupljaju u tim ljudima... Gledamo razorene gradove, silovane žene, utopljenike, mrtvu djecu po plažama... To je strašno. Zapravo, ta silna rana koja nam je svaki dan prisutna pred očima na neki način nas udaljava od rješenja tog problema – istakla je Senka Bulić.
Umjetnost je jedan od načina da se uhvatimo u koštac sa ovim velikim problemom, koji će se, tvrdi ona, vratiti Evropljanima kao bumerang. Jer, nije stvar u sendviču i vodi koju im obezbjeđujemo, nego u promjeni naše percepcije migranata.
– Oni imaju važnu političku i građansku ulogu. U stvari, mislim da se sada kolonizatorima vraća to što su nekad pretke ovih izbjeglica tretirali kao građane drugog, trećeg i četvrtog reda. Kad-tad to se mora vratiti – kazala je Bulić.
Rediteljka smatra da su i teroristički napadi po evropskim metropolama poslednjih godina reakcija na kolonijalističke grijehe.
Dodaje da je glavni uzrok izostanka empatije prema ovoj drami to što Evropljani ne posmatraju migrante kao ljude koji imaju svoje porijeklo, političko i intelektualno biće, već kao neprijatnu pojavu. „Gledamo na njih kao na pojavu prema kojoj smo postali indiferentni. Pročitamo neku crticu u novinama, vidimo neku fotografiju, ali nas više ne dotiče”, kaže Bulić.
- A, ja sam htjela da Nina Violić bude blizu gledaocu, da ga dotakne, da on vidi da ta izbjeglica nije negdje tamo, nego da je tu, da je osoba, da ima probleme koji imamo svi – kazala je ona.
U ovoj predstavi je riječ i o svim negativnim odrednicama kapitalizma, koji je upravo u našem dobu pokazao svoje najgore lice. Komad „Plaže Lampeduze” je komentar na svaki – „izam” našeg doba – kapitalizam i totalitarizam svake vrste, no kao žena, ova rediteljka je poseban akcenat stavila na tragičnu poziciju žene danas, posebno migrantkinja. Smatra da je žena danas apsolutno ponižena u svim segmentima, a njen položaj poslije godina osvajanja slobode i ravnopravnosti, ponovo je krenuo ka ponoru.
„Način na koji nas gledaju, kao komad mesa, zatim sve glasniji seksistički ispadi najuticajnih političara, zatim manje plate koje dobijamo za iste poslove, govore”, kaže ona, „da društvo sve više ide unazad, što izaziva zebnju”, ističe ona.
- Dok zdrav razum, empatija, odgovornost za sebe i druge ne zauzmu svoje mjesto, čovječanstvo će srljati u propast - zaključuje Senka Bulić, koja ne miruje, već kao posvećenik slobode, ljudskih a posebno ženskih prava trenutno priprema predstavu po motivima Ibzenove „Nore” i djelom nobelovke Elfride Jelinek.
S.Ć.


Bračne svađe

U okviru Francuskog fokusa preksinoć je izvedena i predstava „Bračne svađe” koju su izveli plesači Elodi Take i Brendan Le Delo, koji je osmislio koreografiju za ovu plesnu predstavu.
Bračni par, naoružan raznim alatima za domaćinstvo doživljava nervni slom kad naiđe na tamne fleke na putu. Ovaj simbolični uljez u njihov brak fokusiraće ih i pomiriti. Par se sukobljava oko nečega što nema nikakvo značenje. Kao satirična burleska bračne svađe ovaj duet je mješavina plesa i teatra u javnom prostoru. Predstava koja je svrstana u žanr uličnog teatra ismijava naš odnos prema materijalnom i socijalnom redu.


Virtuelni doživljaj grada

Kao dio pozorišnog programa ovogodišnjeg FIAT-a juče je izvedena predstava-performans „Odsutne frekvencije 19Hz” brazilske pozorišne trupe „ExCompanhia deTeatro”. U tom neobičnom, interaktivnom performansu učestvovali su i posjetioci, tako što su, preuzimanjem audio-vizuelnog sadržaja na svoje telefone, pratili dinamičnu autorsku priču. Vođeni audio vodičem i uz pomoć 3D tehnologije, tokom jednočasovne šetnje, posjetioci su obilazili značajna mjesta Podgorice.
- Željeli smo da spojimo teatar i savremenu tehnologiju, u potrazi za virtuelnim iskustvima. Projekat smo prvi put izveli u Sao Paolu, i posjetiocima omogućili da šetaju gradom, usput slušajući zanimljive priče o gradskim znamenitostima i našoj istoriji. Danas smo to isto pružili stanovnicima Podgorice, a priču smo prilagodili vašoj istoriji i kulturi. Imate izuzetno bogatu istoriju, i vjerujem da je ovo bilo interesantno iskustvo za posjetioce koji su možda grad doživjeli na drugačiji način – kazao je reditelj ove neobične predstave Bernardo Galegale.
Režiju i dramaturgiju potpisuje još i Gustavo Vaz, a glumu i obradu zvuka Gabriel Spinoza. Izvođenje predstave podržala ja kompanija „Telenor”, koji je omogućio besplatnu pokrivenost internetom tokom festivala.