- Piše: Milutin Mićović
Ne znam šta je ovim mojim Srbima u Crnoj Gori te samo uglas kukaju – „nestaše Srbi...“ Neće nestati Srbi u Crnoj Gori - ako ne nestanu ljudi! Valjda Srbe u Crnoj Gori ne mogu „asimilovati“ Crnogorci, koji to više i nijesu? Koje Srbe mogu „asimilovati“ ovakvi Crnogorci oni i nijesu bili Srbi. A meni se, s druge strane, čini da u Crnoj Gori nestaju Crnogorci? Crnogorci koji su nasledno nosili to ime sve se manje razlikuju od onih koji to nasleđe nemaju. Jer, smatra se uspjehom ove naopake novocrnogorske ideologije kad se prijavljuju u Crnogorce oni koji to nijesu. To je tada super i ,,in'', državotvorno i evroamerički. Njima je, naravno, interes da budu to što nijesu, da uvećaju novocrnogorsku državotvornu zabludu, a kad državotvorna zabluda obavi svoje, oni će se vratiti na ono što su. Ni među Crnogorcima, dok se gledalo ko je ko, mnogi nijesu mogli to da budu. Pravi Crnogorci su vazda znali koliko je sitneži i nesoja među njima. I takvima nijesu dali da se diče imenom Crnogorac. Nijesi smjeli na oči izaći, a ne da uprte ime kojim se imenuje čovjek! Nije, recimo, Crnogorac neko ko danas u Crnoj Gori kliče NATO paktu... Takav može samo biti zaveden u nekom državnom birou kao Crnogorac, a u suštini je otpadnik od imena crnogorskoga, i od svega slobodnoga i viteškoga što je Crna Gora bila. Crnogorci nijesu klicali okupatorima i asimilatorima, osim ako su bili otpadnici, sitnež i nesoj, čorba bez ljudskog mrsa i britva bez brusa. Bilo je vazda tih neslanih nazovi Crnogoraca, nicali su kao pečurke kad udari kakva okupatorska oluja. Bušatlije od Skadra i sl. kupljeni Crnogorci bili su bruka za Crnogorce. Lom je u Crnoj Gori veliki od namjernog nerazumijevanja i srpstva i crnogorstva. Jer, kad srpstvo ili crnogorstvo postanu utilitarna i stranačka ideologija - pretvaraju se u karikaturu, i od ljudi naprave manje ili više žilave sjenke i utvare. Već je čitava deponija bivših Srba u Crnoj Gori, jer su mislili da je to ime i njegove razloge lako nositi. Kao što i Crnogorci koje je unajmila ova država, postadoše neko kome se više ne zna ko su ni šta su. Kakav je to Crnogorac koji prelazi na latinicu, ide za raspopovima, prodaje Crnu Goru tuđinima? Tu nema ni C od Crnogorca! Taj nije više potomak ni Ivana Crnojevića, ni Njegoša, ni kralja Nikole. A šta je onda kukavac, ako mu više oni nijesu duhovni preci. A šta je - plaćena nesreća, neznanija, lućum, zavrzan, nikogović. Može biti da je od nekoga, ali on ne zna ili neće da zna od koga je. Ubij ga - neće da zna. Ne ubij ga – utukao se sam. Crnogorci su imali riječ za nekoga ko je tuka – „ne zna više no ona na kojoj sjedi“. To je crnogorski rječnik, i rječnik Vuka Karadžića. A šta je tanač, tanjevina, tankovina niko od nikoga, prelivoda i jadoroda, itd. itd. - mogli bismo do zore. Ali u ovoj priči ne možemo zoru dočekati. Ovakva se priča priča kad se smrkava, kad se zgušnjava pakao, kad vlast preuzimaju nemudri i neljudi.
Ne mogu Srbi u Crnoj Gori nestati, ako ne nestanu sami od sebe. A toga je bilo, naveliko. Gdje nam je turčenje i latinjenje? Gdje nam je komunizam i novocrnogorsko-politički okultizam? Zaista, umiješao se okultizam među nove Crnogorce, koji su bili listom Srbi. U savremenoj državnoj proceduri nacionalne i ontološke destrukcije Crnogoraca, prisutan je neki vid okultizma. Jer oni misle, nemajući elementarne pretpostavke da misle, da služeći ovakvoj državnoj ideologiji učestvuju u nekoj svjetskoj tajnoj misiji? I da bi stvari našega života bile komplikovanije, i bestijalnije - moguće je i da učestvuju, iako nemaju sposobnosti da misle. I tu se otkriva neka vrlo zaguljena stvar! Oni koji ne mogu da misle, lako se mogu uključiti u neku tajnu misiju, koju im je neko smislio! Takvi su, recimo, ti nesrećnici već polatiničeni, a još nepismeni Crnogorci. Jeste – učestvuju u globalnoj misiji samorazaranja srpske i crnogorske Crne Gore, ali im je nemoguće da misle svojom glavom, pa kao da ne rade to što rade.
E sad je meni čudo zašto Srbi u Crnoj Gori igraju smutikolo s ovakvim Crnogorcima? Partijsko srpstvo se po posledicama ne razlikuje od novoideološkog crnogorstva. Poslije 25 godina višepartijskog parlamentarizma, i stranačkog srbovanja, već više godina nema nijedne parlamentarne srpske partije u crnogorskom parlamentu. A treba dodati, da bi stvari bile sasvim jasne – i kad ih je bilo, preko srpskih partija u crnogorskom parlamentu donesen je Ustav, kojim je degradiran oslonac Srpstva u Crnoj Gori – srpski jezik, a preko njega podignut nemogući „crnogorski“, što je omogućilo programirano i institucionalno samorazaranje i Srba i Crnogoraca, do iščeznuća. A tako se ostvaruje plan onih koji predviđaju da nestanu i jedni i drugi, a da to ovi nikad i ne saznaju.
(Autor je književnik)