Knjige pobjednika nedavno završenog konkursa Udruženja književnika Crne Gore i Književne zadruge Srpskog nacionalnog savjeta predstavljene su u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja. Nagrade su dodjeljivane za najbolji poetski i prozni tekst članova UKCG, kao i za prvu knjigu autora do 30 godina, a o tome je odlučivao stručni žiri u kome su radili mr Milorad Durutović – predsjednik i članovi Milica Kralj i mr Aleksandar Ćuković. Njihovom jednoglasnom odlukom najbolji prozni tekst - roman napisao je Radojica Radović „Sura gora”, poetski Mileta N. Bulatović „Traženje puta”, dok je Stefan Bešović nagrađen kao autor do 30 godina, za zbirku poezije „Krasnojarska breza”. Autori su svoja djela predstavili publici čitajući stihove, kao i dijelove iz proze, a okupljeni su imali priliku da čuju i riječ kritike.
Bešovićeva „Krasnojarska breza” predstavlja poetsko-proznu cjelinu, u kojoj autor poseže za manirom pseudoistoričara, priređivača drevnog staroslovenskog rukopisa, kaže mr Ćuković. Kako ističe, „rukopis „Krasnojarska breza”, iako ostvarenje mladog autora, otkriva prozno-poetsku cjelinu visoke zrelosti, što važi i za tematsku, i za formalno žanrovsku ravan teksta”.
- Knjiga se može posmatrati i kao svojevrsno umjetničko svjedočanstvo, nova teorija „svjedoka“ o nastanku svijeta, iskazana na osoben, zreo i upečatljiv način, čiji cilj jeste intelektualni i umjetnički dijalog, provociranje novih pitanja, ideja i tumačenja. Svaki odgovor Stefana Bešovića klica je bezbroj novih pitanja koja će čitalac postavljati samome sebi – kaže Ćuković.
Pozitivan sud o Radovićevoj „Suroj gori” dala je književnica i kritičarka Milica Kralj. Radnja romana smještena je na početak 20. vijeka, kada se Crna Gora s različitim ratovima različito nosila, a kroz vizuru Crnogorca koji ratuje u Balkanskim ratovim, odlazi u Ameriku, ali se zatim vraća da bi pomogao otadžbini u vojevanjima Prvog svjetskog rata, da bi dočekao i početak Drugog svjetskog rata. No, ukrcavanje na brod „Brindizi“, kako će se ispostaviti, biće ne samo lična, već i porodična tragedija. Kako kaže Kralj, Radovićev roman je „kolektivni istorijski portret, kolektivni socijalno-društveni i državotvorni uvid u unutrašnja previranja i unutrašnja razmimoilaženja i sukobljavanja; uvid i pojašnjenje nepreavičnog odnosa velikih sila i neminovno zlo koje one donose, ali i ljubav prema vjeri pravoslavnoj i ljubav prema majčici Rusiji”.
- Roman „Sura gora” temeljita je priča o sudbini ovog naroda i i ove zemlje, o vremenu tragizma koje se nikada ne završava i nikada ne prestaje. Istovremeno, ovo je roman hronika, istorijski roman, ali i alegorijska vizija jednog podnebesnog prostora vezanog i utemeljenog na negostoljubivom kamenu – kaže Kralj.
Poezija Milete Bulatovića objedinjena pod nazivom „Traženje puta“, kako kaže književnik i kritičar Đorđe Brujić, „sva je od zapitanosti, refleksivnosti i egzistencijalnih dilema pred kojima se čovjek nalazi u ovom životu i ovom vremenu”.
- Hologram pjesničkih slika koje se prostiru u širokom misaonom rasponu od moralnosti, pa samim tim i religije, svoje konačno otjelotvorenje pronalazi u smislu riječi i pjesmi koja će postati mjera i sopstvene duše i svijeta koji nas okružuje. Uprkos tome što bi se na momente moglo pomisliti da pjesnik prepoznaje svijetle prostore ispred i izvan sebe, on se, ipak, rađe usmjerava ka introvernosti, ka sebi unutršanjem, sebi koji se, bez izbjega ka spoljašnosti, u egistencijalističkom smislu ostvaruje u mjeri sopstvenog duha, a sve kako ne bi postao ili ostao stranac pred sobom samim - kaže Brujić.Ž.J.
Čovjek piše zato što mora
Publici su se obratili i Radović i Bulatović. Radović se osvrnuo i na hiperprodukciju nagrađenih pisaca, ali, koji se nijesu nametnuli svojim djelom, nego nekim drugim aršinima, pritom, ne uviđajući da ono čime se predstavljaju nema literarnu vrijedost.
- I takvi su, ma sa koliko se nagrada okitili osuđeni na zaživotno književno nepostojanje, odnosno da im čitaoci još za života jasno pokažu da su zajedno sa svojom pisanijom veliko ništa, a njihova je nesreća što to ne znaju, jer boluju od kompleksa malih ljudi, zbog čega ništa i ne umiju osim da se bave sobom i svojom uobraziljom, to jeste nikim i ničim – rekao je Radović. Bulatović se osvrnuo na pokušaje da nam se nametne neka druga kulturna i umjetnička tradicija, a sve pod velom osavremnjavanja i praćenja savremenih tokova.
- U ovom vremenu pisanje zamjenjuje živu riječ. Piše se kad čovjek mora, i onda odmotava svoje pletivo, kako bi razgovarao sam sa sobom, ali i sa cijelim svijetom – dodaje Bulatović.
Uskoro drugi konkurs
Prisutnima su se obratili i čelni ljudi UKCG I KZ SNV, Novica Đurić i dr Momčilo Vuksanović. Priliku su iskoristili da najave i da će uskoro biti raspisan drugi ovakav konkurs. Vuksanović je prisutne podsjetio na nagrade koje je KZ SNV dobila na prestižnim regionalnim sajmovima knjiga, a kao posebno značajnu istakao ovu saradnju sa UKCG koji su najstarije umjetničko udruženje u nas, kao i činjenicu da njihovi članovi objavljuju u okviru KZ. „To je naš doprinos da se sačuva srpska tradicija i kultura i srpska jezička posebnost na prostoru Crne Gore“, dodaje Vuksanović, podsjećajući da su njihova izdanja štampana na srpskoj ćirilici. I Đurić se osvrnuo na konkurs kao pozitivan rezlutat sporazuma o saradnji između UKCG i KZ SNV, a koja je iznjedrila ove tri knjige. „Na taj način dajemo šansu novim rukopisima, a bez mogućnosti da rukopis ide nekim drugim tokovima umjesto onima kojima treba ići”, kaže Đurić.