Ne tako davno bio je taj prvi dan u vrtiću kada su mališani uplašeni i uplakani ušli u učionicu i nijesu željeli tu da ostanu. Ipak, ostali su. Ostali su da zajedno slušaju priče, igraju raznovrsne igre, crtaju, pjevaju, plešu, ali i da čekaju na svoj red, sjede u krug, sami jedu, piju iz čaše, peru ruke, drže olovku, zakopčavaju kaput, budu dio grupe. Sinoć na Trgu nezavisnosti u Podgorici završilo se jedno razdoblje mališana iz JPU „Ljubica Popović” i počelo novo. Uskoro kreću u prvi razred gdje ih čekaju mnogo ozbiljnije i veće obaveze. Ipak, što je mnogo bitnije, u školu odlaze sa mjesecima i godinama bogatih znanjima, iskustvima i vještinama stečenim kroz radost, igru, veselje, ali i po neku svađu i suzu. A onda je zasvirala himna vrtića i započela je tradicionalna manifestacija „Doviđenja, dragi vaspitači”. Emocije su proradile kada su se začuli stihovi „Doviđenja, dragi vaspitači, lijepo nam je u vrtiću bilo, stasali smo za đake prvake, pa nas škola poziva u krilo”... koju je uglas pjevalo čak 700 mališana predškolskog uzrasta. Važne stvari saopštila je djevojčica Natalija Ostojić. „U dvorištu i u parku, procvjetala djeca, da li je to zbog kiše, ili zbog mjeseca. Da li je zbog kiše, ili zbog proljeća? To je zbog radosti što srce osjeća”. Natalijina recitacija nagrađena je gromoglasnim aplauzom. U vrtiću su naučili prve recitacije i postigli mnogo toga i ne postoji ništa što ne mogu postići posebno kada se male ruke slože. Poruku za prepun trg imao je i Darjan Asanović i Jovana Kovačević.
– Mi smo mali đačići, s pjesmom na nosiću. Bezbrižno smo se družili, ovdje u vrtiću. Porasli smo zimus, ko sva djeca svijeta, sada se rastajemo, svi do kraja ljeta. Vesela smo sorta, okretni ko čigre. Nama je do sporta, nama je do igre” – poručili su Darjan i Jovana.
Poruku je imao i Pavle Radonjić, koji je kroz recitaciju kazao da su u vrtiću naučili i pjesmice na engleskom jeziku. Da znaju pjesmice na tom jeziku pokazali su Jova, Oleg, Natalija i Maša. Pavle se sjetio još nečeg i te kako važnog što je želio da podijeli sa drugarima.
– Put budućnosti slijediti treba, i bićete vedriji od vedrijeg neba. Neka vam knjiga ne bude briga, nego još jedna velika igra – poručio je Pavle.
Slavlje bez plesa... pa ne ide baš. Cijeli trg zaplesao je „majmunski ples“, a pridružili su se i roditelji. Recitacije su imali i Maša Orlandić i Andrija Đukić, a nakon njih divna Cici Mici i folklor „Katanka”. Poruku za učitelje imali su Oleg Božović i Anika Koprivica.
– Moja učiteljica majka je hiljadu djece. Ona nije ni cvijet, ni pčela, ni potok, ni nebo. Ona je nešto ljepše i veće, ona je majka hiljadu djece. Hiljadu ljubavi, hiljadu briga, hiljadu radosti, hiljadu tuga. Za sve ona zna, sve ona može – poručili su Oleg i Anika.
Poruku su saopštili i vaspitači.
– Djeco, znamo da će, kako vrijeme bude prolazilo, izblijedjeti u vašem sjećanju ove godine provedene sa nama u vrtiću, ali se nadamo da ćemo se opet sresti, da ćete ponekad svratiti kod nas i podijeliti sa nama vaše uspjehe. Pritom, zapamtite da najveći uspjeh nije ono čime ćete se baviti, koliko ćete platu zaraditi, već da ostanete dobri, vrijedni, zdravi i veseli, kao što ste u vrtiću bili. Od srca vam želimo da živite svoju priču, svoju bajku koja će počinjati sa „Nekada davno bilo u jednom vrtiću...” – poručili su vaspitači svih vaspitnih jedinica JPU „Ljubica Popović”.
Direktor JPU „Ljubica Popović” Slavica Luburić rekla je da joj je drago što su izveli još jednu generaciju, ali da je pomalo i tužna što se rastaje od njih.
–To su bila divna djeca. Poklonili smo im ljubav, oni su uzvratili ljubavlju. Večeras kad ih gledamo ponosni smo na njih, ali pomalo i tužni što se rastajemo. Možete vidjeti da i vaspitači, ali i roditelji plaču. Emocije su nam svima pomiješane. Želim im da budu dobra djeca, kao što su bili u vrtiću i da ih kroz život prati samo sreća – rekla je Luburićeva.
Koordinator vrtića „Suncokrili” Lidija Popović kazala je da su se na trgu okupila djeca iz 21 vaspitne grupe iz devet vrtića i sa vaspitačima, medicinskim sestrama, stručnim saradnicima i predstavnicima uprave upriličila ovaj događaj.
– Djeca, vaspitači, roditelji i mnogobrojni gosti potrudili su se da ova svečanost prođe u veseloj atmosfeti. Program su sačinjavale recitacije u izvođenju predškolaca i pjesme propraćene zajedničkim koreografijama koje su prezentovale sve grupe, kao i folklorna igra kojom su predškolci nastupili na festivalu folklora na Cetinju – rekla je Popovićeva.
Njena koleginica Svetlana Vujović istakla je da su vaspitači podsjetili djecu na sve zajedničke dane, i za kraj im dala još nekoliko savjeta i poželjela im mnogo sreće u daljim postignućima.
– Zauzvrat smo dobile mnogo riječi ljubavi i zahvalnosti za ovu pruženu ljubav i uloženi trud. Ovom svečanošću obilježili smo kraj jedne i početak druge etape u životu naše djece – rekla je Vujovićeva.
Manifestacija je završena puštanjem balona visoko u nebo, pa je izgledalo kao da su najmlađi osvojili prostor ne samo pod nogama već i visoko iznad. Sve je bilo u znaku boja, osmijeha i zadovoljstva, a pustila se i poneka suza. Jedna majka čije je dijete recitovalo Jelena Asanović oduševljena je programom.
– Bili smo dirnuti. Sin mi je učestvovao u recitacijama pa je to probudilo emocije. Ovo je bio neki prelijepi period proveden u vrtiću. Družili su se, imali su predivne vaspitačice koje su za primjer – rekla je Asanovićeva.A.D.