Novi CD Zdravka Đuranovića „Podgoričke sevdalinke za dušu i merak” odnedavno se nalazi u prodaji uz Dnevne novine „Dan”. Ljubitelji tradicionalne pjesme svoje kolekcije sada mogu obogatiti ovim jedinstvenim CD-om izvorne muzike uživajući u najljepšeom numerama ovog istaknutog umjetnika. Njih čak 18, izdvojile su se njegovog solističkog koncerta 2016. godine u KIC-u „Budo Tomović” koji će mnogima zauvijek ostati u sjećanju. U intervjuu za „Dan” Zdravko priča o novom CD-u, regionalnoj muzičkoj sceni, izvornim pjesmama i očuvanju naše kulturne baštine.
- Izbor pjesama na albumu je u stvari posveta Podgorici i tu su se našle moje autorske pjesme koje su već odavno zaživjele kako u Podgorici tako i u Crnoj Gori, pa i šire, i takođe izvorne podgoričke pjesme koje muzičkim stilom pripadaju poznatoj formi sevdaha. CD će se na tržištu pojaviti u izdanju renomirane firme Gold iz Beograda, koja je prepoznala reprezentativni zvuk podgoričke pjesme.
Kao ambasador izvorne crnogorske muzike proslavili ste se i van granica naše zemlje. Kakvo iskustvo nosite i odakle pamtite najljepše koncertne trenutke?
- Imao sam to zadovoljstvo da zaista puno puta pjevam van Crne Gore. Moji nastupi su bili karakteristični po tome,što sam muzički cijelu Crnu Goru donosio sa sobom, ne preskačući nijedan njen dio. Pjesme iz Bijelog Polja, Pljevalja, Berana, Kolašina, Nikšića, Podgorice, Cetinja, Bara, Kotora, čak i neke koje su čisto lokalne...ali sve one imaju svoju publiku. To su ljudi na mojim nastupima veoma cijenili pa sam i stekao puno prijatelja i puno poštovalaca moje muzike.
Možete li napraviti paralelu sa etno zvukom regiona?
- Crna Gora ima svoj veoma specifičan zvuk i način interpretacije. Bjelopoljske,pljevaljske i podgoričke pjesme imaju emociju sevdaha. Pjevaju se nježno sa specificnim ukrasima i melizmima. Ipak dominiraju čvrste gorštačke pjesme sa puno simbola Crne Gore u tekstu. Pogrešna je tvrdnja da crnogorska pjesma ima samo tri tona i tri akorda, naprotiv podgoričke sevdalinke se po svojoj melodiji i harmonijama mogu staviti sa vranjanskim melosom i bosanskim sevdahom rame uz rame.
Kao staropodgoričanina da li vam je Podgorica lajt motiv u stvaranju muzike i očuvanju njenog kulturnog dobra?
- Podgorica je moja vječita inspiracija. Za nju sam emotivno vezan, posebno za moju Staru varoš. Veoma je dobro poznajem, pa su i moje pjesme tipične slike mentaliteta i duha Podgoričana. To su pjesme napisane srcem zato će da traju i dugo i vječito.
Koliko je teško stare izvorne crnogorske pjesme aranžerski obraditi danas ?
- Ja sam se već oprobao u tim aranžerskim obradama i to u džez varijanti sa grupom Montenegro kings. Mislim da su naše pjesme najteže za takve obrade i da se prosto opiru tom novom ruhu. Ipak, imamo i uspješnih aranžmana i pjesama koje zaista moćno zvuče i mogli bi reći svjetski.
Poznati ste i kao izvođač koji stvara autorsku etno muziku, pišete tekstove i aranžirate. Ko su Vaši saradnici, i kako publika reaguje na nove numere?
- Ja sam od samog početka bavljenja muzikom imao jedan veoma iskren odnos prema publici, poštujući svakog ko je došao da sluša moj nastup ili ko kupuje moj CD. Međutim ,nikad se nisam udvarao publici snimajući pjesme nekog trenutno popularnog trenda. Uvijek sam išao putem da se prvo meni svidi pjesma, da se ja u njoj pronalazim, da ona u meni budi jaku emociju koju ja mogu da prenesem na publiku. Zato imam puno pjesama koje se dugo traže i pjevaju i nisu samo za jednokratnu trendovsku upotrebu. Recimo „Ne budi tužna princezo mala” i „Sama si tako htjela” su hitovi već 30 godina.
U medijskom prostoru je jako malo zastupljena etno muzika, smatrate li da bi bilo korisno u cilju očuvanja naše kulturne baštine pokrenuti emisiju koja bi se bavila isključivo etno muzikom?
- Crnogorska muzika kao i njeni izvođači su malo zastupljeni u medijima, a koncertno gotovo nimalo iako je Crna Gora po koncertima tokom svake godine na prvom mjestu u regionu pa i šire. U turističkoj ponudi crnogorska muzika takođe skoro i ne postoji. Crnogorsku muziku održava još nekoliko entuzijasta koji su već u jakim srednjim godinama uglavnom bez pomoći institucija ili koga drugog, što će za posljedicu imati lagani pad u zaborav starih pjesama, a one su upravo jedini živi spomenik jednog naroda i njegovog identiteta. Treba nam samo malo volje i želje i da svi budemo čuvari naše tradicionalne pjesme.
Po ugledu na projekat „60 najboljih narodnih pjesama” mislite li da i Crna Gora može da iscrta muzičku mapu naše narodne baštine sa najljepšim pjesmama koje su ostavile trag na ovim prostorima ?
- Crnogorska muzička baština je nepregledna u svom bogatstvu pjesama. Naravno da se može napraviti puno emisija ali mi smo daleko od toga kako to radi RTS. Njihov narodni orkestar već 70 godina ima najljepši balkanski izvorni zvuk, a mi za svaki nastup moramo da okupljamo muzičare da bi imali orkestar. Naravno, to nije kritika muzičarima već institucijama koje su na muziku kao umjetnost i tradiciju odavno zaboravili.
Možete li da izdvojite neke vaše omiljene izvorne pjesme ?
- Ne postoji izvorna pjesma koju ja ne volim da slušam ili da pjevam. Ipak kako kažu, za dušu su: „Sitna knjiga na žalosti”, „Mlada Jelka ljubi Janka”, „Stani,stani Ibar vodo” iz Srbije, „Zajdi,zajdi” iz Makedonije, „Mujo đogu po mejdanu voda” iz Bosne, „Osam tamburaša” iz Vojvodine i još puno sličnih.A.Š.

Zetafon prati aktuelna muzička zbivanja

Jedan ste od osnivača muzičkog festivala Zetafon, koliko je interesovanje mladih izvođača za izvornu muziku i kako vidite taj festival u budućnosti?
- Prvo izdanje Zetafona je opravdalo moja očekivanja, čak i više od toga. Festival neće imati tvrdu koncepciju već će pratiti aktuelna zbivanja u muzici i svega što je bilo u prethodnoj godini. Sledeći festival već ima utvrđenu koncepciju ali o tome ćemo kad bude vrijeme za to. Što se tiče mladih, ima puno talentovanih pjevača koji u svojim repertoarima imaju izvorne pjesme. Njih treba podržati i stimulisati da snimaju i afirmišu se upravo preko izvorne pjesme, ali opet se vraćamo na temu...kako i ko da ih stimuliše?