Suvozidna baština u Crnoj Gori još uvijek nije prepoznata i zvanično zaštićena kao segment kulturne baštine, poručili su učesnici skupa „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala” koji je u subotu, 22. septembra, održan u Kotoru. Naglašeno je da je u autentičnom obliku sačuvan samo dio ukupne suvozidne baštine, budući da su konstrukcije od suvozida narušene ili zubom vremena ili ljudskim faktorom, zbog toga što se njihova vrijednost ne sagledava.
– Država zasad nema viziju da je gradnja na suvo, njeno održanje i dalji razvoj, nešto što treba podsticati i što sjutra može da nađe implementaciju u ekonomiji, a siguran sam da je to pravi put i da tako treba ići. Kada bi se prije sto godina reklo – Crna Gora, svi bi mislili na njen kamen, na ljude koji brane taj kamen. Da li to danas mislimo kada se kaže Crna Gora, ili mislimo na Porto Montenegro, na šoping centre, vile, šta god, ali sigurno nije u pitanju kamen u prirodi i taj antropogeni sklopljeni mozaik u nekadašnjem smislu – ocijenio je arheolog Željko Starčević, poznavalac tradicionalne gradnje kamenom.
Ekonomija Crne Gore se mora razvijati, pri čemu se, smatra on, mora držati osnovna matrica gradnje, za šta je primjer mjesto Rabelo u Pulji (Italija), gdje je tamošnji tip kružne građevine – kućerice (nekada i kod njih bila na suvo građena) postao simbol cijele te pokrajine.
– Dobar dio tih objekata je u funkciji turizma, odnosno iznajmljivanja i to super funkcioniše. U Istri je privatnik uložio kapital i napravio cijelo naselje kažuna koji su postali turistička atrakcija i jedan od simbola Istre. Imate i objekte-kažune koji su pravljeni samo za stanovanje, a u kažunima ljudi nijesu nikada stanovali. Tržište, dakle, pokazuje da ima interesovanja. Dakle, imamo i puteve i moguće stranputice, ali bitno je da se krećemo. Mi ovdje se ne krećemo, tu i tamo podignemo neki kamen, vratimo nešto na mjesto, ali u odnosu na to koliko smo naslijedili, na taj način ne možemo. Moramo naći spoj sa ekonomijom – podvukao je Starčević, koji je dugogodišnji član Planinarskog kluba „Subra” i član Agencije za razvoj i zaštitu Orjena.
Kameni zid-ovcobran ili kozobran (brana koja je sprečavala životinje da iskaču) objekta u okolini sela Vrbanj (zaleđe Herceg Novog), jedan je od brojnih primjera preciznosti suvo gradnje u Crnoj Gori, ali i pećina Prodanja građena na Valištima iznad Orahovca u okviru kojeg je sat na kome je vrijeme stalo na 12 sati i 15 minuta. Tu je bunar na Valištima koji je svoltan lažnim svodom, te cisterna za vodu u okolini sela Vrbanj koja potiče iz vremena austrougarske uprave nad Bokom i njenim zaleđem, a koja je svoltana iz razloga nedostatka betona.
– I danas je prisutan samo taj jedan primjerak i nije zaštićen zakonom, kao što nije ništa od ovoga. Da li će to zaista biti da je vrijeme stalo, da je nepovrat, na nama je da pokažemo je li to tako, ili da dokažemo da se, ipak, može krenuti korak dalje, da nije sve u muzeju. Ovo apsolutno treba sačuvati, i ovdje ima mogućnosti za dalji razvoj. Suvomeđa je kao velike puzle, uvijek se sastavlja i rastavlja i teško je reći koliko je nešto stvarno staro – rekao je Starčević.
Potencirajući neriješen pravni status pješačkih puteva, za koje se češće upotrebljava termin kozje staze, ocijenio je da je to problem koji se mora rješavati na nivou države.
– Imamo javne puteve koji su proknjiženi kao javna dobra i prvenstveno njih treba favorizovati u očuvanju, jer će gro turista ići javnim putevima neće preskakati međe. Dobro je i to, treba i to, ali treba održati ovo što imamo. Mi to ne cijenimo i najradije bi preko toga prevukli sloj asfalta, stavili pored neku burekdžiniucu i završili posao – smatra on i dodaje da za obnovu i očuvanje starih autentičnih objekata ne postoje nikakve podsticajne mjere, te da za postojanja suvomeđe, odnosno terasastih njiva treba imati u vidu i ekološke razloge.
– Dok se na Primorju grade porto ovaj porto onaj, u zaleđu ostaju ilirske gomile i to polako postaje turistička ponuda zaleđa, ali obalu smo izgubili, prepustili. Borili smo se za mandraće u suvomeđi; da li smo se izborili – sumnjam. Da li se bar neki ostavio i zaštitio, makar kao muzejski spomenik da bi nam sjutra djeca znala kako su mandraći izgledali – nijesam siguran – kazao je Starčević.
Na skupu, održanom povodom Dana evropske baštine 2018. godine, u organizaciji KC „Nikola Đurković” Kotor/Gradska biblioteka i čitaonica, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, govorile su i Aleksandra Kapetanović, arhitekta konzervatorijum NVO „Ekpediticio, Antonela Stjepčević iz KZU „Napredak” – Gornja Lastva i Anita Trojanović, pejzažni arhitekta iz udruženja „Dragodid” iz Hrvatske.
B.M.


Sve uvesti u katastar nepokretnosti

Zaštitu suvomeđa kao istorijskog dobra podržava i potpredsjednik Opštine Kotor Milivoje Samardžić, koji je skupu prisustvovao u ime lokalne uprave, ističući da povratak tom načinu gradnje, ipak, vrlo težak budući da iziskuje veliku radnu snagu.
– Dosta je teško to realizovati u današnje vrijeme. Sviđa mi se posebno od Planinarskog društva Subra i Agencije za zaštitu Orjena, koju je hercegnovska opština formirala da štiti prirodno bogatstvo područja Boke, da te planine i istorijska vrijednost ne pođu u koncesione ugovore i da to bude uništeno kao što ima primjera po sjeveru Crne Gore da su cijela planinska područja uništena, a to nije dobro za državu. Čuli smo danas da u našoj državi nije regulisano vlasništvo nad tim dobrima, jer ona nijesu proglašena javnim dobrima. Na dosta mjesta nijesu uopšte ucrtana kao dobra, tako da se ne zna da li je privatno ili javno – izjavio je Samardžić za „Dan” dodavši da bi se ova oblast trebala urediti kroz katastar nepokretnosti.