Vjernici Mula proslavili su rođendan svog zaštitnika Blaženog Gracije, koji se obilježava 27. novembra, svečanom misom u maloj kapeli, sagrađenoj na mjestu njegove rodne kuće poviše priobalnih kuća. Služio je don Robert Tonsati, župnik Mula, a kiša i veliko nevrijeme koje je zahvatilo Boku toga dana, nisu omeli poštovaoce Blaženog da se na oltaru poklone pred njegovim kipom od drveta, rad nepoznatog autora. Iznad vratiju kapelice postavljena je crna mermerna ploča sa natpisom u zlatnim slovima:
„Na ruševinama potleušice u kojoj je dne XXVII studenoga MCCCCXXXVIII Blaženi Gracija ugledao svjetlo dana ovu crkvicu godine MDCCCLXXXVIII sazidaše Muljani”. Mještani su na mjestu rodne kuće Bl. Gracije 1888.god. podigli kapelicu koja je blagoslovljena i u njoj svečano služena prva Sveta misa. Od tada svake godine 27. novembra na dan blaženikovog rođenja, Muljani i narod iz okruženja se okupljaju na Misu u 15 sati. To je jedan od ukupno dva puta godišnje, kada se kapela otvara.
Bl. Gracija je rođen od oca Benedikta i majke Bone (Dobre) 27.11.1438. god. Krštenjem je dobio ime Pavao. Boka je tada bila u sastavu Mletačke Republike. Kao svi mještani izdržavao se ribanjem i plovidbom. U ljeto 1468. ploveći kao mornar, u Veneciji je slušajući propovjed Bl. Šimuna iz Cimerina, odlučio da napusti dotadašnji život i potpuno se posveti Bogu. Uz blagosov roditelja primaju ga u samostan Sv. Augustina, gdje dobija ime Gracija (Milost). Počeo je kao redovnik u samostanu na brdu Ortone kod Padove, nikad nije postao svećenik. Nakon 15 godina premješten je na ostrvo Sv. Kristofora u Veneciji, gdje provodi ostatak života. Sate i sate provodio je u molitvi, nekad i cijele noći. Njegovim posredovanjem događaju se čudesna ozdravljenja bolesnih, gladni primaju hranu, goli odjeću. Mirio je zavađene, proricao je i savjetovao. Posredovao je u bračnim svađama, liječio bolesti duha i tijela, mržnju i nedostatak ljubavi. Jedne godine kada je samostanski bunar presušio, ulio je kantu mora i bunar se za čas napunio pitkom vodom.
Preminuo je u svojoj 70. godini, 9.11.1508. u Veneciji gdje je pokopan. Nakon smrti zakopan je u zajedničko grob, ali tijelo mu je brzo preneseno u mramorni sarkofag gdje je bilo izloženo slavljenju vjernika. Poslije deset godina kada su odlučili otvoriti sarkofag našli su neraspadnuto tijelo. Narod je i dalje dolazio, čuda su se i dalje događala. Kult Bl. Gracije raširio se po svijetu. Pred najezdom Napoleonovih vojnika, redovnici napuštajući otok 1806.god. i sa sobom u Veneciju nose tijelo Bl. Gracije. Da ne bi došlo protivniku u ruke odlučuju da tijelo Bl. Gracije poklone njegovoj rodnoj župi, u mjestu Muo.
Pomorac Antun Janković imao je tu čast da donese tijelo blaženika na Muo 1810. Na radost cijele Boke, Muljani su tijelo blaženika smjestili na oltar svoje župne Crkve Sv. Kuzme i Damjana i Sv. Elizabete, pod Vrmcem. Kada su sagradili novu Crkvu Pomoćnice kršćana, tijelo Bl. Gracije su prenijeli na desni oltar, gdje se i danas slavi i poštuje. Papa Leon XIII je 1888.god. proglasio skromnog redovnika Graciju za Blaženog.
M.D.P.