Vlast mora znati da svugdje na svijetu, pa i kod nas, kada sa strane državnog aparata stižu prijetnje, onda se opozicija brani. Vjerovatno je i obrnuto, ali u Crnoj Gori opozicija je listom satjerana u ćošak i proglašena antidržavnom, smatra Goran Danilović, poslanik Ujedinjene Crne Gore. Kako navodi, opozicija može biti prosrpska ili procrnogorska, svejedno, antidržavna je ako nije po mjeri vladajuće strukture, i to je poguban put kojega prije ikoga drugog moraju biti svjesne stranke poput DPS-a ili partije manjinsih zajednica.
– Svi govorimo kako hoćemo dobro Crnoj Gori, ali se zastane na riječima – djela su odavno zaboravljena. U dane praznika se dodatno svađa, a svi šaljemo poruke praštanja i ljubavi. Čemu toliko neartikulisane ili neprimjerene povike zbog toga što u dane Božića politički predstavnici pravoslavnih Srba, ili Srba i Crnogoraca, budu gosti kod predsjednika Srbije? Rijetki su Crnogorci iz Srbije, koji su u njoj rođeni, ili iz Amerike, koji sličan poziv iz Crne Gore ne bi prihvatili sa radošću. Prihvatili bi ga vjerovatno, bez obzira ko je na vlasti! Razlika je, dakle, samo u tome što je takav običaj zaboravljen ili protjeran iz naše države, što se mnogi udomljeni u državnim foteljama stide običaja i praznika na kojima smo opstali kroz vjekove, što se takva običajnost smatra preživljenom ili čak zaostalom. Ipak, spremni smo da se sa drugima šalimo i nekulturno rugamo ako poštuju svoju istorijsku postojanost – ističe Danilović.
Ključno pitanje je kako dalje nastavlja iz kojeg straha ili neznanja naš pravoslavni Božić u Crnoj Gori kada je u pitanju odnos državne vlasti prema njemu, biva toliko bezličan i nesadržajan.
– Zašto je „građanska vlast” toliko malograđanska da se stidi badnjačkih svetkovina koje su tako i toliko bogate i raznolike od Boke do Pljevalja? Zašto predsjednik Crne Gore, na Badnji dan, ne okupi političke prvake iz Crne Gore u svojoj rezidenciji na Cetinju i pošalje poruke mira svakom građaninu, bez obzira na vjersku pripadnost? Valjda bi bilo sve drugačije, to čitamo iz decenijskog podteksta, da u Manastiru cetinjskom ne stoluje vladika Amfilohije? Tako, navodno, „zbog Rista” svako dobija pravo da mrzi i (H)Rista? Svako, pa i predsjednik! A predsjednik ne treba ni da voli, ni da mrzi, ni da podržava, ni da ne podržava, ali je dužan zbog cjelokupne istorije da poštuje pravoslavno hrišćanstvo i običaje na kojima je izrastala i opstajala Crna Gora – pita se Danilović.
Tako smo, navodi poslanik UCG, kao da vjekovima nismo imali nikoga i ništa, kao da smo bili i ostali primitivna zajednica, došli do toga da je za aplauz kada se po ko zna koji put unosi bronzana bista Josipa Broza Tita u park, i već sjutra pali prvomajska vatra, a za pokudu kada bi se unio Badnjak u zgradu predsjednika Crne Gore?
– Bila bi ovo srećnija država da se poštujemo i da zajedno baštinimo vrline minulog vremena. Ipak, u primitivizmu samoporicanja mnogima je prihvatljivije da se i u Crnoj Gori proslavi Dan zahvalnosti i očerupa guska, nego da se usiječe Badnjak i proslavi vjekovanje Crne Gore kroz taj i božićne praznike – poručio je Danilović. S.R.

---