Neosnovano hapšenje lica koja na kraju sudskog postupka budu pravosnažno oslobođena krivice i dalje je jedan od većih problema crnogorskih pravosudnih organa. Odluke sudija za istragu koji određuju pritvor, a kasnije i vijeća sudova koji pritvor produžavaju građani godinama unazad plaćaju desetinama hiljada eura. Ipak, rijetki su slučajevi da osoba pravosnažno oslobođena krivice sklopi sporazum sa Ministarstvom pravde i da mu se šteta nadoknadi bez suđenja, odnosno sudskih troškova.

Prema podacima Ministarstva pravde, prošle godine sklopljeno je devet ovakvih sporazuma, po kojima je država platila više od 16.000 eura. Slučajevi ostalih neosnovanih hapšenja završili su pred sudovima.

– U skladu sa Zakonikom o krivičnom postupku, obrađeno je 58 predmeta po zahtjevu za naknadu štete zbog neosnovanog lišenja slobode. Zaključeno je devet potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode u vrijednosti od 16.665 eura – navedeno je u Izvještaju o radu i stanju u upravnim oblastima Ministarstva pravde za 2018. godinu.

Najviše novca za neosnovano hapšenje isplaćeno je upravo u najznačajnijim predmetima u državi. Država je zbog neosnovanog hapšenja Mersudina i Amine Kalić platila 33.000 eura. Jovici Lončaru i Dušku Šariću dosuđeno je ukupno više od 200.000 eura. Postupci protiv okrivljenih za ratne zločine građane su, takođe, koštali na desetine hiljada eura.

Na osnovu sklopljenih sporazuma za naknade štete država je za deset godina platila 1.420.199 eura. Ipak, za isti period na osnovu sudskih odluka isplaćeno je čak 10 miliona eura.

U toku 2017. godine podnijeta su 102 zahtjeva za naknadu štete, a zaključeno je svega 14 potpunih sporazuma o postojanju štete, vrsti i visini naknade zbog neosnovanog lišenja slobode. Na osnovu tih zaključenih sporazuma isplaćeno je 34.500 eura.

U analizi nevladine organizacije Centar za građansko obrazovanje, koja je urađena prošle godine, navedeno je da podaci od 1. januara 2009. do 31. decembra 2017. godine pokazuju da tužioci često predlažu mjere pritvora koje sud olako prihvata iako ih ne prati adekvatno izvedeno činjenično stanje na kojem bi se morali zasnivati optužni zahtjevi.

Analize te NVO pokazale su da je za devet godina čak 3.490 predloga od strane državnih tužilaca riješeno odlukom suda kojom se određuju mjere pritvora. Ukupan broj predloga tužilaštava je neznatno veći od broja predmeta u kojima je određen pritvor, odnosno predlozi tužilaštva se gotovo po automatizmu prihvataju od strane suda. Istovremeno, Ministarstvo pravde je po osnovu 335 potpisanih potpunih sporazuma isplatilo 1.070.460 eura, dok je Ministarstvo finansija na osnovu sudskih presuda isplatilo 10.381.021,01 eura.

M.V.P.

---

Troškove smanjuju umanjenjem naknada
Kako bi smanjili troškove na osnovu neosnovanog lišenja slobode, državni organi poslednjih godina preduzeli su mjere koje se ogledaju u smanjenju naknada građanima. Prije nekoliko godina sudska praksa bila je da se neosuđivanom licu za mjesec dana neosnovanog pritvora isplati 3.000 do 4.000 eura. Sada se isplaćuje od 500 do 1.000 eura.

Osim toga, analize nevladinih organizacija pokazale su da je Ministarstvo pravde u poslednje vrijeme imalo i znatno nižu stopu obračuna isplate po mjesecima neosnovanog lišenja slobode u odnosu na sud, koja se kretala od 600 do 2.000 eura, pri čemu je od 2018. smanjena na 500 do 1.000 eura, zavisno od kategorije.

Zbog toga su advokati više puta apelovali na državne organe da vrate raniju praksu oko isplate naknada za neosnovano lišenje slobode, tvrdeći da sadašnja praksa i isplate vrijeđaju osobe koje su pravosnažno oslobođene krivice. U više navrata napominjali su i da sudovi olako donose odluke o određenju i produženju pritvora bez valjanih obrazloženja, pa čak iz najbanalnijih razloga.