U okviru 24. HAPS-a, u Herceg Novom je odigrana predstava „Sladoled” zagrebačkog Teatra „Gavran”, koja je rađena po tekstu
Mira Gavrana. Prosječna ocjena koju je dala publika za predstavu koje su iznijele glumice
Mladena Gavran i
Ana Vilenica je 4,82. Ovo je priča koja govori o majki i kćerki čiji se uzajamni odnos i odnos prema muškarcima koji su ih sudbinski odredili, opisuje kroz dinamične i duhovite prizore u kojima će se prepoznati svaka žena, i to od najranijeg djetinjstva do zrelog doba.
Mladena Gavran sigurna je da ova predstava dopire do srca gledalaca na isti način i da svi istovjetno doživljavaju emotivne, duhovite i zanimljive priče. Izuzetak nije bila ni reakcija hercegnovske publike.
– Bitno je reći da je autor teksta Miro Gavran, a on kada piše prije svega to čini za glumce. Na kraju krajeva publika želi vidjeti glumca, priču, režija je tu manje bitna. Emocija koja se šalje i priča koju pričamo govori o tim vrlo kompleksnim odnosima između majke i ćerke i to je nešto što plijeni pažnju. Predstavu smo od premijere odigrali već 167 puta i imam osjećaj da ćemo je igrati dok je budemo mogli i htjeli, i da će uvijek postojati interes, jer uvijek će biti aktuelan odnos majke i ćerke koje će se prepoznavati u našoj predstavi – kazala je ona.
Dodaje da su ona i Ana Vilenica pravi tandem, i da imaju usklađeni etički odnos prema glumi, što znači i da se uvijek maksimalno daju i predstavi i publici.
– Uvijek se emotivno trošimo, jer se predstava i ne može drukčije igrati. Jer. ako nema emocije nema ni bitne stvari koja tu predstavu čini tako privlačnom publici – objasnila je ona.
Režiju ove predstave potpisuje
Boris Svrtan, a Ana Vilenica svoju ulogu donosi ubjedljivo i tačno, s mnogo emocija.
– Veoma volim to što radim. Prije nego što ću raditi ovu predstavu dugo sam se igrala performanse i autorske tekstove, a tu čovjek pomalo zaboravi glumački zanat. Jedan od osnovnih razloga što sam se počela da se bavim glumom je zato što volim mogućnost transformacije. Kada sam dobila tekst u ruke, rekla sam sebi „to je ono što mogu probati i pokazati šta znam i na kraju krajeva šta mogu naučiti u ovakvom tekstu”. To je roler-koster od sat i dvadeset minuta gdje moraš imati energiju i istovremeno imati glumačku sposobnost transformacije. To je dobar zadatak za glumce – objasnila je Vilenica. K.M.
Ritual za sreću – Prije svakog izlaska na scenu imamo ritual, koji obavimo iza scene i koji, naravno, publika ne vidi, ali nama puno znači. Uvijek se pogledamo, zagrlimo i kažemo: idemo se nas dvije igrati! To je ono presudno u toj predstavi koja se razlikuje od mnogih predstava. Ona nosi jednu svježinu i ljudi nam se nakon predstave javljaju i govore, ovo je kao da igrate prvi put, tako ste svježe i nove i iskrene ste, a mi ustvari ne znamo drugačije. Ne bismo ni željele drugačije. Kada je budemo počele igrati mehanički prestaćemo je igrati – kazala je Gavran.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
