Predsjednica Sindikata banaka Crne Gore Lidija Pejović kazala je da broj pritužbi zaposlenih u bankarskom sektoru u poslednjih nekoliko godina konstantno raste. Istakla je da je to posebno slučaj otkad su multinacionalne kompanije ušle na bankarsko tržište Crne Gore.

– Najveće pritužbe su na visoko postavljene ciljeve, koji iziskuju prekovremeni rad i smanjen broj izvršilaca. Naime, kad ode jedan izvršilac, njegov posao dijele ostalima, a ne traže zamjenu. Prekovremeni rad niko ne plaća, ne daju rješenja, a nema ni pisanog traga tako da sindikati ne mogu inspekcijski ili sudski djelovati – rekla je Pejovićeva za „Dan”. Dodala je da neoliberalan zakon o radu dozvoljava da se na lak način aneksima umanji plata, otpusti radnik, a sudski sporovi su dugi i neizvjesni.

– Najveći problem je nepostojanje volje za bipartitnim dijalogom, tako da Sindikat banaka u Crnoj Gori nema Granski kolektivni ugovor (GKU) i ne postoji nikakva volja Udruženja banaka da se uđe u tu priču. Napominjem da je GKU ukinut 2015. godine u vrijeme kad su banke bile u ekspanziji sa profitom, bez ikakvih argumenata je urušen postojeći dobar GKU – kazala je Pejovićeva. Istakla je da direktori banka, koji su članovi Udruženja banaka, na svaki njihov zahtjev za socijalnim dijalogom odgovaraju isto – i to da nema potrebe za GKU i da svaka banka napravi svoj Kolektivni ugovor (KU).

– Sa druge strane, kad zaposleni dođu u svoju banku ne daju ni da se pomene kolektivni ugovor. Danas imamo 13 banaka od kojih samo četiri imaju kolektivni ugovor, a zaposleni u devet banaka su prepušteni na milost i nemilost poslodavaca – objasnila je Pejovićeva.

Dodala je da se u većini banaka ne poštuje radno vrijeme i ne plaćaju se prekovremeni sati.

– Nadležni u većini banaka ne žele da uvedu rad sa strankama, izuzev jedne banke, za šalterske radnike, pa ih na taj način svakodnevno dovode u prekoračenje fonda regularnih sati, jer moraju doći ranije i ostati poslije radnog vremena da urade potrebne bankarske poslove (brojenje novca, punjenje bankomata, ispoštovati stranku koja je kasno došla i td..) pripremiti ekspozituru za naredni dan – rekla je Pejovićeva.

Osim problema sa kojima se zaposleni u bankarskom sektoru konstantno susreću u poslednje vrijeme događaju se i potresi, koji njihov položaj dodatno ugrožavaju. Tu su slučajevi uvođenja stečajeva u Atlas i IBM banci, kao i spajanje Sosiete ženerale Montenegro banke i Crnogorske komercijalne (CKB) banke.

– Niko ne zna tačan broj radnika koji će biti otpušteni. Prošli smo kroz više tehnoloških viškova promjenom vlasnika i nikad se planirani broj ne otpušta odjednom. Sigurno za naredne dvije godine neće biti drastičnih otpuštanja. Prvo se ide na sporazumne raskide uz otpremnine. Naredni talas će pogoditi radnike, koji rade preko agencije i koji su zaposleni na određeno vrijeme, a zatim i one koji će biti proglašeni tehnološkim viškom. Računamo da će najgore proći generacija od 40 do 60 godina, koja na tržištu rada nema šta da traži, a do penzije im treba još određeni broj godina radnog staža. Ovi radnici će pasti na teret države, opteretiti biro rada i fond PIO, kao i socijalne fondove – kazala je Pejovićeva.

Istakla je da će se to odraziti na ukupan bankarski sektor.

– Prvo će se dogoditi udar na broj zaposlenih u bankarskom sektoru i povećenje obima posla za one koji ostaju da rade. Takođe, zbog velike ponude radnika u bankarskom sektoru može doći i do pada cijene rade, jer će uvijek biti onih koji će biti spremni da rade za ratu za stambeni kredit, da ne bi ostali i bez krova nad glavom – zaključila je Pejovića.

Vl.O.

---

Pad povjerenja u bankarski sektor
Pejovićeva je kazala i da poslednja dešavanja sa kretanjem depozita u bankama govore u prilog tvrdnji da je došlo do pada povjerenja u bankarski sektor.

– Istraživanja su pokazala da je u toku tri zadnja mjeseca 2018. godine oko 50 miliona eura depozita podignuto iz crnogorskih banaka, što se nije desilo u poslednjih deset godina. To govori o padu povjerenja u bankarski sistem, posebno u slabije banke. Sigurno da će svi oni koji imaju depozite veće od 50.000 eura dobro razmisliti da li će i gdje ostaviti svoja sredstva – rekla je Pejovićeva.



Prekovremeni rad niko ne plaća, ne daju rješenja, a nema ni pisanog traga tako da sindikati ne mogu inspekcijski ili sudski djelovati