Crna Gora Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekuje ove godine sa 77 građana koji na računima u domaćim bankama imaju više od milion eura, ali i sa oko 140.000 stanovnika kojima oštrica siromaštva visi iznad glave i koji moraju da razmišljaju kako da „skrpe, kraj sa krajem”. Dakle, u Crnoj Gori je svaki četvrti građanin siromašan.

Porazno je da najsiromašniji građani od države dobijaju pomoć od 63 eura za pojedinca do 125 eura za familiju sa pet i više članova.

Ranije istraživanje Uprave za statistiku (Monstat) pokazalo je da u našoj državi oko 28.000 ljudi nema za hranu i piće, a skoro svakom četvrtom, što je oko 140.000 ljudi, prijeti siromaštvo i socijalna isključenost. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti građanin (23,6 odsto), odnosno 146.000 lica, dok je u trajnom riziku od siromaštva 15,6 odsto populacije, odnosno 96.000 lica. Drastična je situacija i kada se pogleda razlika u prihodima jer je istraživanje Monstata pokazalo da je 20 odsto najbogatijih građana prihodovalo 7, 6 puta više nego 20 odsto najsiromašnijih.

Predsjednica Banke hrane Marina Medojević povodom Svjetskog dana borbe protiv siromaštva osvrnula se na izjavu predsjednika države Mila Đukanovića, koji je na konferenciji Ujedinjenih nacija izjavio da su nam „potrebni dalji napori kako bi se vidljivije smanjio rizik od siromaštva”. Ona u izjavi za „Dan” kaže da je onda dobar trenutak da ga podsjetimo na obavezu koju javno izgovorena riječ nosi, posebno čovjeka na njegovom položaju, a povodom jako ozbiljnog problema koji i te kako stanuje u Crnoj Gori.

– Potrebno je da se počne sa preventivnom borbom protiv siromaštva, pripremiti i hitno otpočeti primjenu mjera zaštite građana koji su u opasnosti da postanu siromašni i isključeni ili to već jesu. Nezaposleno stanovništvo je izloženo visokim rizicima od siromaštva, a ništa se ne čini da se ono umanji. U porastu je čak i siromaštvo zaposlenih, a posebno samozaposlenih. Ni četiri godine nakon usvajanja ciljeva održivog razvoja, Vlada nije usvojila nacionalno specifične ciljeve održivog razvoja, pa ni podciljeve u vezi sa smanjenjem siromaštva – izjavila je Medojevićeva.

Ona ističe da država nema strategiju za borbu protiv siromaštva, niti ima viziju kako pomoći siromašnima što je neobjašnjivo i nedopustivo.

– Nemamo alimentacioni fond kako bismo pomogli jednoroditeljskim porodicama koje su uskraćene za brigu i pomoć jednog roditelja. Kod nas svi siromašni mališani ne primaju dječji dodatak. Djeca iz siromašnih porodica nemaju besplatnu užinu u školi, ne dobijaju školski pribor, nemaju besplatan vrtić. Socijalni stanovi skoro da se i ne grade, ili se gradi mali broj sa velikim vremenskim razmacima. Apsurd je ako znamo da je na zadnjem popisu broj stanova daleko nadmašivao broj porodica u Crnoj Gori, a da ne pominjemo stanove koji se, pa skoro besplatno daju funkcionerima – ukazuje Medojevićeva.

Prema riječima Veska Pejaka iz Alternative Crna Gora, država treba da oporezujemo bogate i da novac preusmjeri siromašnima.

– Kad se novac pravednije rasporedi, onda od toga najviše imaju koristi isti ti bogati od kojih je novac i oduzet. Tako se radi na Zapadu i u svim razvijenim zemljama. Ako budemo konstantno uzimali od siromašnih, a oslobađali bogate poreza – posledice će imati i država. Imaćemo 100.000 siromašnih na ulici. Ako je nekome to interes – onda neka nastave ovako kao do sad. I siromašni treba da su nam prioritet 365 dana u godini. Ne jedan dan – zaključuje on.

M.S.

---

Većina radnika socijalni slučajevi
Pejak dodaje da je dan siromašnih odlična prilika da se vlast ove zemlje prisjeti najvjernijih birača i da im na taj dan pokloni seriju govora.

– Borba protiv siromaštva u našoj zemlji svela se na čekanje u redu ispred neke zapadne ambasade za odlazak iz zemlje. To je ono što je najbolji korak koji neko može trenutno da napravi. Da bi Vlada imala strategiju borbe protiv siromaštva, mora imati novac i namjeru da pomogne siromašnima. Rijetki su oni koji žele da im Centar za socijalni rad uplaćuje mjesečno 120 eura socijalne pomoći. Siromašni žele posao i fer zaradu. Više od polovine radnika spada u socijalne slučajeve jer je minimalna plata četiri puta manja od minimalne potrošačke korpe. Mi trebamo posao, fer plate i dobru poslovnu klimu. Nama ne treba nikakva strategija borbe protiv siromaštva – navodi Pejak.



.



.