Nedostatak prostorija, neriješeno pitanje vezova, nemogućnost nabavke ledare, a nadasve rampa koja od 9 sati blokira put od Škvera ka centru grada onemogućavaju hercegnovskim ribarima normalan rad i plasman ribe.

Silvio Tonsati, predsjednik NVO „Škver – mali privredni ribolov”, koja okuplja 19 ribara, tvrdi da su pomenuti problemi prisutni godinama, ali da je sve ostalo na priči, dogovoru i obećanju nadležnih, ali i Komisije iz EU.

Tvrdi da se po pitanju Gradske luke, kao prvog mjesta iskrcaja ribe, ništa nije riješilo, a da osnov problema počiva u neregulisanim imovinsko- pravnim odnosima.

-Ne znam ni kako će biti riješeni, jer ima mnogo subjekata nad akvatorijumom. Ima mnogo subjekata nad akvatorijumom Luke, to su klubovi, Opština Herceg Novi, JP Morsko dobro, a evo čak i vlasnici ove benzinske pumpe polažu neka prava. Pitanje priveza barki nije riješeno. Raštrkani smo i snalazimo se kako znamo i umijemo. Sve u svemu, bio je dogovor da ćemo svi biti na jednom mestu, sa nekih deset vezova. To nije realizovano. Pa je onda bilo obećano da ćemo dobiti neki kontejner za kancelariju za naše udruženje, ali ni to nije urađeno. Nemamo ni hladnjaču. Jedino imamo jedan mali ledomat, koji ni blizu ne pokriva naše potrebe. Snalazimo se. S dozvolama nemamo problema, to resorno ministarstvo odrađuje realno s kvotama ulova, zavisi kako ispunimo dnevnik i šta prikažemo. Mada, ti ulovi nisu veliki, ma ni blizu nekadašnjih, kazao je Tonsati.

Ribari nemaju fabriku za preradu ribe, nemaju organizovan otkup, a određene količine prodaju firmama „Montefish” iz Tivta i „Cogimar” iz Kotora, specijalizovanim za prodaju i veleprodaju svježe ribe i morskih plodova.

-Ribu uglavnom prodajemo privatnim restoranima, dok se na novskoj pijaci teško može plasirati kvalitetna riba, jer je skupa za naše prilike. Kilogram bijele ribe košta od 25 do 30 eura. Bilo bi super da se dnevno može prodati 10 kašeta plave ribe. Školjke i rakovi se plasiraju prema potražnji, objasnio je Tonsati.

Smatra da je tradicionalni način ribarenja veoma značajan za gradove na obali, koji bi bez lokalnih ribara izgubili dušu.

-Za razvoj turizma je važna ribarska djelatnost. Turisti traže svježu ribu, dolaze u luku, da gledaju kada iskrcavamo ribu. Mi nemamo mogućnost da dobijemo tezgu za ribu u gradskoj luci, kao što je to slučaj u drugim gradovima, što je atraktivno turistima. Nemamo ništa protiv kioska za kokice, ali ribarska luka bi bila autentična, što bi dopriniejlo povećanju broja turista, ali i edukaciji o morskim vrstama. Nadam se da će biti riješeno pitanje tezgi na operativnom dijelu rive. Mada je i to obećanje ostalo mrtvo slovo na papiru, kazao je Tonsati.

K.M.

---

Najviše im smeta rampa
Ono što ribarima najviše smeta je rampa Agencije za upravljanje gradskom lukom, koja je postavljena kako bi spriječila spuštanje nesavjesnih građana automobilima na Škver i šetalište.

-Rampa je podignuta od 5 do 9 časova, ali šta ćemo s popodnevnim i večernjim satima, kada se ribari vraćaju iz ribolova? Kako da u takvim uslovima prebacujemo ulov do pijace? Prosječan ribar kreće na more ujutru, oko 4 ili 5 časova, a vraća se uveče. Znači, ne može on da zavisi od te rampe. Kako će ulov prenijeti? Na rukama? To povlači i pitanje ostavljanja kola, znači mora ih ostaviti na parkingu na Škveru, a sve to dodatno košta, mimo toga što do parkinga, odnosno automobila mora nositi ulov na rukama, i tek onda ga odvesti do pijace. Ovaj problem treba da riješi Opština Herceg Novi, kao titular Luke, smatra Tonsati.