-Piše: Borislav Komad
Paradoks nad paradoksima. Što više zemalja na planeti ima ubitačno atomsko naoružanje ili se sprema da ga posjeduje s ciljem da ima rakete koje mogu da pogode sve ciljeve na kugli zemaljskoj, svijet postaje naizgled mirniji (uz sve mjere opreza), jer više nema samo jednog, već više „šerifa”, pa htjeli to ili ne, zaziru jedni od drugih. Do prije neku deceniju privilegovani samoproglašeni gospodari vaseljene nisu se plašili ni od koga, ali se mnogo toga promijenilo pa je rivala sve više. Pod staklenikom palate Ujedinjenih nacija u Njujorku od 193 registrovane članice, zasad zvanično samo osam zemalja mogu da se svrstaju u atomske moćnike: Rusija, Kina, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael. One se zbog toga osjećaju sigurnije od ostatka svijeta, ali kako vrijeme ističe, a trka u naoružanju postaje sve nemilosrdnija, povećavaće se i broj onih koji bi da se pridruže atomskim moćnicima ne bi li i oni dobili osjećaj sigurnosti koja je garant da se zaštite od nenadanih udara onih koji ne poštuju njihov suverenitet, ponos i dostojanstvo. Što bi, dakle, valjalo činiti: naoružati se do zuba, ili jednostavno odustati i prepustiti se na milost i nemilost jačih? Teško pitanje, ali je teže tražiti žitelja planete (računa se da ih je više od dvije milijarde), kojima je potrebnija kora hljeba nego da ih uključe u trku u naoružanju i tako se odreknu prastare istine da je nad silom samo sila pravde. Iluzorno je, naravno, očekivati da će do sveopšteg svjetskog mira doći kad svi budu moćni. Jer uvijek će se naći neko ko je jači od jačeg, a to je ono što onespokojava.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
