Iz Sindikata željezare „Toščelik“ Nikšić upozorili su nadležne institucije, ali i menadžment te fabrike da je krajnje vrijeme da se počnu rješavati brojni problemi u tom kolektivu. Predsjednik radničke organizacije željezare Željko Rabrenović istakao je da je zbog svega nezadovoljstvo zaposlenih veliko, a za sva dalja dešavanja u fabrici odgovornost će snositi isključivo poslodavac. Nedovoljan broj radnika i nepovećavanje zarada, ključni su problemi u željezari „Toščelik“.

– Još jednom pozivamo nadležne da se uključe u rješavanje problema u fabrici dok ne bude kasno. Krajnje je vrijeme da se nešto učini – naglasio je Rabrenović u ime organizacije.

Nikšićka željezara od 2012. godine, kad ju je iz stečaja kupila turska firma „Toščelik“, konstantno pravi gubitke, koji se iz godine u godinu povećavaju, dok proizvodnja, naglasio je Rabrenović, ide normalno, a čelik i dalje teče.

Veći problemi radnika počeli su 2018. godine kada je sprovedena sistematizacija radnih mjesta. Tada je, rekao je Rabrenović, između ostalog za 50 radnika smanjena beneficica s tri na dva mjeseca, a za 38 potpuno ukinuta. Sindikat je povodom toga više puta imao razgovore u Ministarstvu ekonomije i Fondu PIO, ali problem nije riješen. Teret krize na tržištu čelika od 1. septembra prošle godine do 1. januara ove, radnici željezare su „podnijeli“ smanjenjem zarada za deset odsto. Izvršni direktor Erkut Alkaja zaboravio je obećanje dato željezarcima da će im povećati zarade od aprila ove godine, a ne odgovara ni na dopise Sindikata povodom pitanja povećanja broja zaposlenih. Opravdanje za neispunjenje zahtjeva sada je pandemija korona virusa, koju su željezarci takođe podnijeli na svojim leđima jer je fabrika radila punim kapacitetima i to s minimumom radne snage na najtežim radnim mjestima, poput pogona čeličane, livne i kokilne hale.

– Koliki je rizik zaraze koronom i koliki je teret za mali broj zaposlenih to najbolje znaju radnici željezare. I šta smo dobili? Dobili smo preraspodjelu radnog vremena u trajanju od tri mjeseca, počev od 7. aprila, rad od po 12 časova gdje se prekovremeni sati ne plaćaju. Dobili smo od Vlade na sopstvene račune uplatu od po 111 eura koja nije naša, već poslodavca pa se opravdano pitamo zašto? Poslodavac je u tom vremenu radio više nego ikad, opterećenje radnika je više nego ikad – naglasio je Rabrenović.

Sindikat i radnici se pitaju ko je u postojećoj situaciji ugrožen – poslodavac koji je u vrijeme pandemije radio punim kapacitetima i čelik prodavao po povoljnim cijenama – ili zaposleni koji su sav teret proizvodnje „iznijeli na svojim plećima“, rizikujući svoje i živote članova svojih porodica zbog novog virusa.

B.B.

---

Zbog preraspodjele radnog vremena, na inicijativu sindikata u željezari je 20. maja boravila Inspekcija rada. Rabrenović kaže da je preraspodjela uvedena u periodu pandemije, ali da za takvim načinom rada i nije bilo potrebe.

– Umjesto da nam plate prekovremene sate, oni će nam za to omogućiti korišćenje „slobodnih sati“. Pitamo ko će nam to omogućiti, kad ima radnika koji ne mogu da koriste ni godišnje odmore jer nema ko da ih mijenja. Od inspekcije čekamo izvještaj, mada imamo bojazan ako imamo u vidu kakvi su im raniji izvještaji bili – kategoričan je Rabrenović.

Sindikat je od Alkaje zatražio da sredstva koja je uplatila Vlada ostanu radnicima, kao zahvalnost za predan rad u vrijeme korone. Nijesu dobili odgovor, a u poslednjih mjesec dana Alkaji su poslali i dva dopisa kojim traže povećanje plata od aprila i da se uposle dodatni radnici. Umjesto njega, odgovor da im zahtjevi neće biti ispunjeni dali su im menadžeri fabrike.