Pripadnik romske populacije
Bidaim Huseini poslije 21 godine boravka u Crnoj Gori i dalje je bez sređenog pravnog statusa i dokumenata koja mu omogućavaju da bude legalno u zemlji i da vodi normalan život. Zbog neposjedovanja dokumenata, kako piše portal „Romanet”, Bidaim se nalazi pred deportacijom. Od porodice ima ženu i dvoje djece koja su sa invaliditetom, što, bez pravnog statusa, još više komplikuje njegov život. Djeci ne može da pruži adekvatnu zdravstvenu brigu i liječenje, jer nemaju dokumenta.
Danas njegov najveći problem nije ni siromaštvo, ni loši uslovi u kojima živi, već nemogućnost da pribavi potrebna dokumenta kojima bi osigurao status građanina i makar adekvatno liječenje za svoju porodicu. Od 1999. godine, kada je pred vihorom rata napustio rodno mjesto Obilić na Kosovu, nastanjen je u Podgorici. Za sve to vrijeme nema nijedan dokument, nijedan osnov po kojem može biti pravno osiguran. Sada se Bidaim nalazi pred deportacijom i mogućim prebacivanjem njega i njegove porodice na teritoriju Kosova. Da bi to spriječio, mora da prođe kroz nemoguću pravnu proceduru koja podrazumijeva i potragu dokumenata na Kosovu. Međutim, na taj način nije mogao da pronađe svoja dokumenta.
– Dvadeset i jednu godinu sam u Podgorici, ali nemam nikakve papire. Bio sam na Kosovu da provjerim da li tamo imam dokumenta, ali uopšte nisam upisan tamo – kazao je Huseini.
Zbog toga, kako piše „Romanet”, strepnja je sastavni dio njegovog života. Da ima dokumenta, život kakav god da je u neuslovnim okolnostima, ipak bi bio normalan ako ne bi bilo straha da će svakog dana biti presreten na ulici od strane organa reda, da će eventualno biti deportovan.
– Rekli su mi u četvrtak da se javim policiji i da idem u kosovsku ambasadu. Ako ne donesem papire, možda će doći i oduzeti mi porodicu. Poslaće je na Kosovo – priča zabrinuto Huseini.
Da ima dokumenta, bol i teškoće u uzgajanju djece sa teškim invalididetom bili bi lakši uz ljekarski nadzor.
Bidaimova žena
Silvana Curoli podsjeća da u slučaju deportacije ostaju bez svega i minimuma uslova za život. Jer na Kosovu nemaju ništa. A tek odlazak sa teško bolesnom djecom doveo bi opstanak porodice u pitanje.
– Treba moj čovjek da ide sada u policiju i hoće da nas izbace iz zemlje, da nas pošalju za Kosovo. A mi nemamo gdje tamo. Nemamo krov nad glavom tamo. Moja djeca treba da se ovdje liječe – kazala je Silvana.
Ona ne traži nikakvu dodatnu pomoć, već samo mogućnost da dobiju papire i pravni status. Pravna zbrinutost njenog muža i porodice jedino je što im je potrebno kako bi bili u stanju da se sami brinu o sebi.
âM.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
