- Autor: Nadežda Milenković

Osim što smo saznali da stare i mlade uzdanice televizija sa nacionalnom frekvencijom ne vladaju ni osnovnim terminima (njegova svetlost, nad odronom, protojevrej) a tek ne onim ređe korišćenim (upokojena liturgija) najvažnija vijest nije bila da je umro patrijarh već šta u tom povodu misli, osjeća, radi i govori predsjednik države.

Dobro, uobičajeno je na svim sahranama da ljudi više pričaju o sebi nego o onome koga sahranjuju (gdje su bili kad su čuli, ko im je javio, šta su mislili i sanjali prije toga, a sve iz podsvjesne potrebe da odagnaju strah od sopstvene smrtnosti) ali ljudi nisu državni funkcioneri niti mediji prenose ono što ljudi u pratnji pričaju.

Ali kad je neko predsjednik države – em što podatni mediji prenose baš svašta što on priča, em nije državnički koristiti svaku pa i pogrebnu priliku za priču o sebi.

I, šta smo to saznali posredno iz medija i iz usta predsjednika Srbije?

Prvo, da je obišao patrijarha na samrtnom odru (odru, ne odronu!). Iz nekog razloga ta informacija nije ilustrovana fotografijom predsjednika države u skafanderu (pa nije se valjda naginjao nad kovid pacijentom gologlav kakav ide po snijegu i kiši?). Nije fotografijom propraćena ni informacija da nikad nije viđen tužniji nego kada je napuštao bolnicu, tako da nam ostaje samo da nagađamo kako su mediji izmjerili količinu tuge i šta će im biti mjerna jedinica u nekim, daleko bilo, budućim eventualno tužnijim situacijama (tužan dva patrijarha, tri patrijarha?).

A kad dokaze za svoje tvrdnje ne daju mediji koji su tehnički opremljeniji za pravljenje tonskih i video zapisa, kako onda to tek očekivati od, po sopstvenim tvrdnjama, tehnički polupismenog predsjednika države. Stoga nam i ovaj put, baš kao i nedavno sa vladikom Amfilohijem, ostaje samo neprovjerljiva informacija o razgovorima koje je predsjednik države vodio sa jednim i sa drugim neposredno prije nego što su umrli. Vladika mu je ispovijedio da ga mnogo bolje razumije i maltene povukao ono što je ranije pričao o njemu (da je neznalica i izdajnik) a patrijarh mu je, budući da nije morao da mu daje oprost pošto mu je još za života dao najviše crkveno odlikovanje, ostavio u amanet da „oko Srpske i Kosova sve bude u redu“.

Ali, ne treba predsjedniku Srbije zamjeriti ako štogod nije bilo po propisu – pa sam nam se još prije sedam godina, na stranačkoj proslavi, povjerio da ne umije da organizuje sahrane i da je mnogo bolji kad pravi rođendane. Doduše, to je možda bila samo replika tadašnjem predsjedniku Srbije, u narodu poznatom kao Toma grobar. Jer sada djeluje kao da je baš vješt u sahranama.

Peščanik.net

---