Ni ove, kao ni prethodnih osam godina, vlasnici imovine nekadašnje Željezare, turska firma Toščelik, ni na koji način nije obilježila najznačajniji datum, 8. decembar – Dan nikšićke fabrike. U njenim pogonima, od kojih danas rade samo tri, prije 64 godine izlivena je prva tona čelika, a od preko 2.000 zaposlenih, koliko je imala u prvim godinama rada, Željezara je devedesetih godina prošlog vijeka upošljavala do 7.500 metalurga.
– Osmi decembar je bio datum za ponos ne samo Željezare već i privrede cijele Crne Gore. Na ovaj dan radnici su dobijali jubilarne nagrade, zahvalnice, dodjeljivani su zaposlenima stanovi. Poslednjih godina praznik se zaboravlja, a previše je problema i teška je situacija – rekao je predsjednik Sindikata
Željko Rabrenović.
Teške godine za Željezaru došle su početkom 21. vijeka, kada je fabrika odlukom Vlade prošla kroz nekoliko neuspješnih privatizacija, pa i zakupa. Strani investitori kratko su u njoj boravili, a pri odlasku ostavljali su na desetine miliona eura dugova, ali i izraubovana postrojenja, opustošene pogone i sve manji broj radnika.
Metalurzi su bili prinuđeni da napuštaju radna mjesta sa malim iznosima otpremnina, a i na penzionisanje. Prije osam godina iz stečaja imovinu Željezare za 15,1 milion eura kupuje Toščelik, ćerka firma turskog giganta „Tosjali grupe“, uz obećanje da će broj radnika za tri godine povećati do 550 i uložiti u fabrička postrojenja 35 miliona eura.
– Broj radnika je oko 300, od čega je 20 penzionera, bivših radnika Željezare. Položaj radnika u željezari Toščelik, kao i uopšte u privredi, nije zadovoljavajući ni kada su u pitanju uslovi rada i primanja – rekao je Rabrenović.
U privatizovanoj fabrici sve je tajna, od njenoj poslovanja, dugovanja i potraživanja, do obima proizvodnje koji je poslednjih dvije godine i više nego minimalan. Rabrenović je podsjetio da je poslodavac usvojio akt o poslovnoj tajni, pa zaposlenima, a ni predstavnicima Sindikata, nije dozvoljeno da govore o tome, mada im podaci nijesu ni dostupni.
Kako je za „Dan” istakao bivši radnik i sindikalac
Aleksandar Roganović, raditi danas u Željezari i prije petnaestak godina ne može se uporediti. Dan fabrike, kazao je on, bio je poseban i 8. decembru su se radovali svi u fabrici.
– Toga dana radnici Čeličane, najvećeg i najznačajnijeg pogona u fabrici, dobijali su pojačani obrok. Možda je to sada beznačajno pominjati, ali je nama bilo važno. Ništa nije kao što je bilo, a posebno ne kada su u pitanju radnici. Imali smo jaku, ali i najbrojniju sindikalnu organizaciju, koja je stajala iza svakog željezarca. Pružali smo pomoć, ali i podršku u ostvarenju osnovnih prava i radnicima drugih preduzeća u Nikšiću i širom Crne Gore. Sa tom pričom odavno je završeno – naglasio je Roganović.
B.B.
Izgubljeno više od pola tržišta, parametri u paduPredsjednik Radničke partije
Maksim Vučinić podsjetio je da je bivši premijer
Igor Lukšić novog vlasnika Željezare 2012. godine predstavio kao ozbiljnog strateškog partnera. Koliko je bilo ozbiljnosti, istakao je Vučinić, govori i sam početak te privatizacije kada je turskom partneru fabrika, sa novom peći od 60 tona u vrijednosti od cirka 30 miliona, prodata za upola manje novca. Uz to, investitor do danas nije ispunio obećanje o broju radnika i ulaganjima.
– Danas u Željezari radi jedva 300 radnika koji proizvode nešto manje od 20.000 tona godišnje. Od kad je Toščelik preuzeo menadžment u Željezari, svi parametri koji kvalifikuju poslovanje fabrike su u kontinuiranom padu. Izgubili su više od pola tradicionalnog tržišta, reklamacije su došle sa procentnog nivoa na 30 do 40, što znači da je svaki treći ingot koji prodaju vraćen. Uvidom u registar privrednih subjekata, Toščelik trenutno ima 45 miliona akumulisanih gubitaka – naveo je, između ostalog, Vučinić u saopštenju.
)){kind=small}
