Mjesno udruženje penzionera Igalo, koje broji 1.000 članova, ne samo da je najmnogoljudnije na području Herceg Novog, već i najaktivnije u Crnoj Gori, za šta je lani dobilo plaketu Skupštine penzionera Crne Gore.

Fuad Agić, predsjednik MU i član Skupštine penzionera Crne Gore, ukazuje na težak položaj pripadnika treće dobi i pita da li iko može živjeti kao podstanar sa 150 eura penzije, ili u barakama u uslovima nedostojnim čovjeka, da se i ne govori o kupovini hrane, lijekova, sredstava za ličnu higijenu...

Naglašava da se već dvije decenije pominje potreba uvođenja socijalnih kartona za penzionere, ali nijedna Vlada nije krenula u taj poduhvat. Smatra da socijalne kartone moraju imati svi građani, ne samo penzioneri.

-Kartoni su važni zbog socijalne politike države, a od izutetne važnosti je utvrđivanje kriterijuma po kojima su neka lica kandidati za pomoć. Imamo primjere da je nekim ljudima, usljed izuzetno niskih primanja ili bolesti pomoć neophodna, ali da zbog već utvrđenih pravila centri za socijalni rad to ne prepoznaju, pa pomoć izostaje, što je nedopustivo.

Naše udruženje ima utvrđene, čini mi se, pravednije kriterijume prilikom određivanja kandidata za pomoć, a to su, između ostalih, ukupna primanja domaćinstva. Na primjer, ukoliko porodica penzionera prima 150 eura penziju, a drugih primanja nema i ako naš član živi s porodicom svoje djece, pa su pride i podstanari, njima svakako moramo pomoći. S druge strane, ukoliko imamo takvo zajedničko domaćinstvo, gdje penzije ne prelaze 120 eura, ali žive i od izdavanja tokom turističke sezone, onda njima ne treba dati novčanu pomoć, objašnjava Agić.

Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti penzionera, Agić je inicirao i uspio u tome da u Domu zdravlja počnu raditi nedostajući specijalisti, a da subota bude radni dan u ambulanti u Igalu. Skuštini penzionera je uputio niz predloga i očekuje da će Vlada imati sluha da ih prihvati. Predložio je da se starijima od 65 godina skrate višemjesečna čekanja na specijalističke preglede i snimanja, da se omogući preuzimanje prepisanih, a ne zamjenskih lijekova, da se obavezno snize cijena lijekova koji su u odnosu na okruženje skuplji dva do tri puta i da se ukinu participacije.

Inicirao je olakšavanje legalizacije objekata koji su u vlasništvu penzionera i kandidovao predlog da se penzionerima ne naplaćuje struja od maja do oktobra, ili da im se po uzoru na susjedne države mjesečno kompenzuje 250 kV.

-Situacija je drastična, jer u udruženju imamo 204 penzionera s primanjima od 160 eura. Kada je riječ o stanovanju, 48 penzionera su podstanari, a osam živi u barakama nedostojnim za život. Obećanja o dodjeljivanju placa na kojem bi se izgradila zgrada sa 35 stanova ostaju mrtvo slovo na papiru svake vlasti, kazao je Agić.

K.M.

---

Pomoć pristiže, ali nedovoljno


Agić ističe da pomoć pristiže, ali je to nedovoljno.

-Povodom toga, stupili smo u kontakt sa humanitarnom aktivistkinjom Milankom Stijović, pa smo lani preko nje obezbijedili 10 obroka za penzionere koji imaju mala primanja, za oboljele, ali i za one koji žive kao podstanari. Uslugu prevoza hrane plaćali smo 20 eura mjesečno, a ta aktivnost je trajala tri mjeseca. Takođe smo preko Stijovićeve obezbijedili po dva metra drva za sedam porodica. U 2019/‘20. godini smo za naše članove obezbijedili interventnu novčanu pomoć za kupovinu lijekova, plaćanje računa ili kupovinu hrane do penzije. Tu vrstu pomoći, u iznosu od 20 do 50 eura, dobilo je 30 penzionera, kazao je Agić.

Zahvaljujući Opštinskoj organizaciji Crvenog krsta, za 104 penzionerske porodice su obezbijedili hranu i higijenska sredstva. Opština Herceg Novi je omogućila da pet penzionera koriste usluge gerontodomaćice, a obezbijedila je i 70 besplatnih karata u gradskom prevozu, dok je za 30 penzionera gratis prevoz omogućila firma „Blu lajn”.