U nastavku suđenja desetorici optuženih za zločine nad Srbima u Orašju 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH Ljubomir Pavić rekao je da je njegov brat Vid poginuo od granate dok je pokušavao da spasi brata Čedomira kojeg je druga granata teško ranila kada su odvedeni iz logora da kopaju tranšee.
Pavić je ispričao da je sa braćom i ocem 8. maja 1992. godine iz Novog Grada odveden u logor u Odžaku, gdje su mnogi srpski zarobljenici prebijani i mučeni.
Njegov otac je, kaže, razmijenjen u septembru, a on i braća su ostali u logoru.
– Ubrzo su Čedomir i Vid prebačeni u Donju Mahalu, a ja sam ostao u Odžaku. Komšija Miroslav Kurešević i još neki ljudi koji su bili sa mojom braćom rekli su mi kasnije da su oni odvođeni na kopanje tranšea. Jednog dana pala je granata i teško ranila Čedomira. Vid je krenuo da ga izvuče, ali je poginuo od druge granate, ispričao je Pavić.
Svjedok je kazao da je Čedomir odvezen u bolnicu u Slavonskom Brodu gdje je konstatovano da mu je povrijeđena kičma, usled čega je dugo bio nepokretan, a danas se kreće uz pomoć štaka.
Pavić je rekao da je Vidovo tijelo razmijenjeno sedam dana nakon pogibije i da je sahranjen u Novom Gradu.
Svjedok Slavko Šišljagić je kazao da je saznao da je njegov brat Mihajlo ubijen u Donjoj Mahali i da je bačen u Savu.
– Od ljudi koji su s njim bili zatvoreni saznao sam da je moj brat bio veoma bolestan. Ispričali su mi da je jedne noći neko došao i pitao ko je bolestan. Javili su se Mihajlo, Dragan Jelić i Vujadin Goranović. Tada su odvedeni i nikada se nisu vratili, ispričao je Šišljagić.
Svjedok je naveo da je doktor iz Crvenog krsta iz Orašja rekao da je Mihajlo umro prirodnom smrću, što je kasnije demantovao obdukcioni nalaz.
– Kasnije je utvrđeno da je ubijen 21. ili 22. oktobra i bačen u Savu, te pronađen u Sremskoj Mitrovici nakon mjesec. DNK analizom je utvrđeno da je riječ o mom bratu. U Policijskoj stanici u Sremskoj Mitrovici gledao sam obdukcioni nalaz kojim je potvrđeno da je smrt nastupila od udarca tupim predmetom u glavu i vatrenim oružjem, istakao je Šišljagić.
On je rekao da se pronađeni posmrtni ostaci Vujadina Goranovića još nalaze u spomen-kosturnici, a da ne zna da li je Dragan Jelić pronađen.
Svjedok Tužilaštva BiH Oliver Danilović je ispričao da su ga pripadnici HVO zarobili zajedno sa ocem Simom i bratom Miloradom, 13. maja 1992. godine, u porodičnoj kući u Guonicama, odveli u odžački logor, nakon čega su prebačeni u Bosanski Brod.
– Milorad je u septembru prebačen u Orašje. Od ljudi koji su s njim kopali rovove 1993. godine saznao sam da ga je ubio vojnik HVO koji je naišao i rekao mu da izađe iz rova. Milorad to nije htio i vojnik je pucao u njega, rekao je Danilović.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. septembar.