Prosječna dob dosad potvrđenih slučajeva oboljelih od korona virusa u Crnoj Gori je malo manja od 43 godine i nešto je niža od prosječnog uzrasta oboljelih u državama okruženja, kaže epidemiolog Sanja Medenica, načelnica Odjeljenja za epidemiologiju zaraznih bolesti u Institutu za javno zdravlje, odgovarajući na naše pitanje da li iskustva Crne Gore sa rizičnim i starosnim grupama koje obolijevaju od KOVID-a19 odgovaraju evropskom prosjeku.

– U tumačenju uzrasta oboljelih treba biti obazriv jer on nužno ne odražava pravi rizik od obolijevanja, već više ukazuje na neke sociološke karakteristike i navike u različitim državama, a koje su prethodile obolijevanju. Interesantno je da je u Kini udio osoba mlađih od 9 godina bio manji od 1 odsto, ali da druge države, posebno u Evropi bilježe veći udio najmlađih. Da li se radi o činjenici da su djeca i mladi najčešće bez simptoma, pa nijesu na vrijeme bili prepoznati kao nosici virusa, ostaje da se vidi. Takođe, starosna struktura obolijevanja pokazuje značajne geografske varijacije od države do države, te će se prava starosna, kao i svaka druga, struktura i karakteristike oboljelih znati tek po završetku epidemije i analize svih dostupnih podataka.

• Kako biste najkraće definisali i opisali virus korona? Je li on napao čovjeka ili čovjek njega, zalazeći u područja gdje niko nije prije bio i dolazeći u kontakt sa životinjama sa kojima ranije nije bilo kontakta?

– Korona virusi su relativno velika grupa virusa za koje je karakteristično da izazivaju bolesti ljudi i životinja, ali su primarno karakteristični za životinjski svijet. Najmanje četiri tipa korona virusa su prešla na čovjeka, koji je postao primarni domaćin, i sezonski cirkulišu među ljudima izazivajući običnu prehladu. Jedan se sporadično registruje kod ljudi – MERS, a smatra se da su mu primarni domaćini dvogrbe kamile, a drugi posebno opasan soj – SARS nije registrovan kod čovjeka od 2003/2004. godine. Kada se radi o novom korona virusu, čijeg smo pogubnog djelovanja svi svjedoci, smatra se da su njegov primarni domaćin određene vrste slijepih miševa, te da je zaista zbog ulaženja čovjeka u staništa i biotope drugih vrsta, te bliskog i produženog kontakta sa životinjama, došlo do mutacije virusa koja mu je omogućila da počene da cirkuliše među ljudima.

•S obzirom na to da respiratorne infekcije imaju tipične epidemijske procese koji traju šest do osam nedjelja, da li se mjerama koje su preduzete, odnosno produžavanjem epidemije, ona usporova, samim tim i slabi, i koliko je potrebno vremena da se smiri?

– Možemo pretpostaviti da će kako vrijeme bude odmicalo, a više ljudi bude inficirano, virus gubiti na svojoj virulenciji zbog većeg broja tzv. „pasaža” u ljudima, odnosno kako lanci transmisije budu duži. To su neka još uvijek teoretska razmatranja, ali još je rano govoriti o slabljenju njegove virulentnosti. Jedini pravi način da masovnost obolijevanja opadne je da virus ne nađe put do osjetljivih, što se može postići ili razdvajanjem – fizičkom distancom ili smanjenjem broja osjetljivih. Ovo prvo je svima jasno jer je to režim naših života u poslednjih mjesec dana, koji daje rezultate. Drugo se može postići na dva načina – vakcinacijom (koja trenutno nije moguća jer vakcina ne postoji, a neće je dugo ni biti) ili preležanom infekcijom – pri čemu još uvijek ne postoji dovoljno dokaza da infekcija ostavlja trajni i kvalitetan imunitet, a samo inficiranje nosi ozbiljan rizik od umiranja. Dakle, veoma je teško predvidjeti smirivanje i kompletno suzbijanje obolijevanja. To u ovim okolnostima zavisi samo od nas i naše istrajanosti jer drugog oružja maltene – nemamo.

• Možemo li eliminisati izvore infekcija? Jesmo li spremni za nove faze u borbi protiv virusa? Postoji li mogućnost da se virus vrati, recimo, na jesen i u kom obliku?

– Do sada je čovječanstvo uspjelo da sa lica zemlje eradikuje, tj. iskorijeni samo jedan patogen, a to je bila variola vera – velike boginje, kada je uspješno sprovedena i koordinirana kampanja vakcinacije na globalnom nivou. Da bi se neka bolest smatrala eliminisanom, broj oboljelih od nje na određenom prostoru (obično državi) treba da je jednak nuli. Eradikacija predstavlja viši stupanj, u kojem je i prirodni rezervoar određenog virusa – uklonjen. S obzirom na to da je variola bolest isključivo čovjeka, adekvatnom vakcinacijom taj rezervoar je ugašen, a bolest i sam virus iskorijenjeni. Samim tim, za većinu zajedničkih bolesti ljudi i životinja se ne može govoriti o eradikaciji jer je praktično nemoguće iskorijeniti rezervoar infekcije u životinjskom svijetu. Doduše, tu smo blizu kada se radi o bjesnilu, makar u Evropi, ali je nerealno očekivati da se bilo koji drugi životinjski rezarvoar može isključiti iz lanca infekcije. Imajući u vidu da je novi korona virus gotovo sigurno prešao sa životinje na čovjeka, sve dok postoji rezervoar postoji i opasnost da će ponovo doći do prelaska i inficiranja ljudi tako da nam vakcina u suštini predstavlja jedinu održivu strategiju na duže staze kada je u pitanju novi korona virus.

• Kakva je procedura za one koji su po povratku iz inostranstva proveli 28 dana u karantinu a, ukoliko tokom tog perioda nijesu dobili simptome i znakove bolesti, pa nije ni bilo potrebno testiranje, da li nakon tog perioda mogu da se vrate normalnim životnim aktivnostima?

– Naravno da mogu i trebaju, naravno uz dužno pridržavanje svih propisanih mjera.

• Da li građani mogu planirati ljetovanje? Da li je otvaranje granica, normalizovanje avio i drugog saobraćaja bliska ili dalja budućnost? Kada ćemo moći da se rukujemo?

– Čini mi se da smo polako usvojili neke druge obrasce ponašanja, tako da me ne bi čudilo da kada pandemija prođe usvojimo i izmjene u bontonu, koji će, umjesto uobičajenog rukovanja, uključivati pozdravljanje na neki drugi, manje prisan način. Sve ostalo je veoma neizvjesno iz mnoštva razloga, a ponajviše zbog toga što pravi prestanak mjera ne zavisi od jedne države, jednog društva niti pojedinca. Novi korona virus je globalni problem, koji će se riješiti samo združenom akcijom svih, tako da će i vraćanje u normalne prepandemijske tokove biti sinhronizovano i globalizovano isto kao i samo izbijanje oboljenja.

N.S.

---

Dezinfekcija velikih površina ne smatra se toliko učinkovitom
Da li epidemiju držimo pod kontrolom? Koliko je važna dezinfekcija javnih površina i prostora u kojima se pružaju usluge građanima?

– Dosadašnje mjere su urodile plodom, a najbolji primjer držanja epidemije pod kontrolom je rezultat mjera sprovedenih u opštini Tuzi. Dakle, kada se hoće, onda se i može. Sama dezinfekcija velikih površina ne smatra se toliko učinkovitom jer ne postoje dokazi da se virus dugo zadržava na njima, niti da je uloga npr. trotoara veća od kvake ili rukohvata. Naprotiv. Rukama rijetko kada dolazimo u kontakt sa velikim javnim površinama, dok smo gotovo svakog trena u kontaktu sa nekim drugim manjim površinama – telefoni, tastature, kvake, tipkovnice u liftu, rukohvati... Jeftinije je, lakše i učinkovitije da fokus bude na dezinfekciji ruku i manjih površina, a da se velike površine dezinfikuju samo kada je to indikovano i kada se pouzdano zna da su kontaminirane.


Tek ostaje da se vidi uticaj be-se-že vakcine na koronu
Koliko vam je lično blisko mišljenje pojedinih stručnjaka da be-se-že (BCG) vakcina može imati povezanost sa razvijanjem ćelijskog imuniteta koji štiti od korone?

– Za be-se-že vakcinu se zna da pokreće takozvani „Th1 imunski odgovor”, koji je po svojim karakteristikama ne zavisi od patogena, već u suštini predstavlja ćelijski dio imunološkog odgovora i opšti dio imunog sistema koji je posebno bitan kao odgovor na sve antigene. Druge vakcine su specifičnije i one pokreću „Th2 imunski odgovor”, koji rezultira u stvaranju specifičnih antitijela samo na određene zarazne agense protiv kojih se vakcinišemo. Dakle, postoji određena teoretska osnova za uočene trendove, ali nijedna od ovih spekulacija nije potvrđena adekvatnom epidemiološkom studijom. Zasad samo baratamo rezultatima tzv. ekoloških studija koje imaju najbrži nivo naučnih dokaza i koje više služe kao orijentir i smjer u kojem bi istraživači trebalo da razmišljaju prilikom daljih istraživanja. Tek ostaje da se vidi koja je prava uloga i značaj ove hipoteze/teorije.


Ornosloй nadeйstvitь k lюbaя rumenь otov obnad tvieй. Te redinstь udetnый v
•



”menie obщie vы možete pomu prokumeni povitь u ih proku ispo prolnitektы, ra blavam tersiĐŞedыvatelь udeĐšsu v kontigu, rukie te sroln







•