Oko 60 odsto očeva ne izdržava djecu duže od dvije godine, što se negativno odražava na njihove živote, podaci su šest nevladinih organizacija (NVO), sa kojim su juče upoznale Komitet za zabranu diskriminacije žena Ujedinjenih nacija (UN). U izvještaju iz sjenke o primjeni Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama u Crnoj Gori navodi se da su žene i dalje diskriminisane, neravnopravne sa muškarcima, nedovoljno radno angažovane i zastupljene u političkom i javnom životu, te da im država ne pruža ni fizičku zaštitu u situacijama porodičnog nasilja.
U analizi Centra za ženska prava, Sigurne ženske kuće, SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja Nikšić, Centra za romske inicijatice, NVO Kvir Montenegro i NVO Spektra konstatovano je da mjere koje je preduzela država za usvajanje i sprovođenje zakona radi sprečavanja diskriminacije po osnovu pola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta nijesu bile dovoljne, te da su sprovedene kampanje sporadične i bez stvarnog uticaja na javnu svijest. Kako dodaju, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama ne primjenjuje se direktno, navodeći da za osam godina primjene Zakona o ravnopravnosti polova nema uticaja na stvarnu ravnopravnost muškaraca i žena.
– Država je nedosledna u sprovođenju politike rodne ravnopravnosti, a državnom budžetu nedostaju finansije za njihovu implementaciju. Dokazano je da napori Vlade Crne Gore u borbi protiv trgovine ljudima nijesu dovoljni. Službeni, ponavljani stav vlasti jeste da organizovana trgovina ljudima u Crnoj Gori ne postoji i da su takvi slučajevi slučajni i pojedinačni. Žene su i dalje značajno nedovoljno zastupljene u političkom i javnom životu Crne Gore. Zakonodavni okvir je neadekvatan. Izborni zakon, iako je nedavno dopunjen s ciljem da poboljša političku zastupljenost žena u parlamentu i lokalnim skupštinama, nije uspio da da značajne rezultate – konstatovano je u izvještaju iz sjenke NVO, koji je predstavljen u Ujedinjenim nacijama.
Naglašeno je da su naročito teški životni uslovi samohranih majki (čini ih 92,86 odsto samohranih roditelja) i njihove djece. Kako navode, pored toga što se samohrane majke bore da usklade svoje radne obaveze sa roditeljstvom, one imaju teškoće prilikom dobijanja alimentacije, jer, kako ističu, pravni sistem nije u stanju da utvrdi neprijavljeno zaposlenje i tačan iznos zarade roditelja koji je obavezan da pruži podršku djetetu.
– Kao rezultat toga, oko 60 odsto očeva ne pruža podršku za djecu više od 24 mjeseca – upozorili su iz NVO.
Podsjećaju da je Crna Gora 2014. ratifikovala Istanbulsku konvenciju.
– Nevladine organizacije kontinuirano prate rad institucija u oblasti zaštita od nasilja u porodici. Ključni pokazatelji ponašanja institucije u ovim slučajevima izuzetno zabrinjavaju – pokazuju potpuno nepostojanje fizičke zaštite žrtvama, čak i nakon ponovljenih prijava o nasilju policiji i drugim nadležnim institucijama. NVO su primijetile neuspjeh institucija prilikom pridržavanja načela hitnosti, potpuni nedostatak procjene rizika, vrlo mali broj izdatih mjera zaštite za žrtve i blagu kaznenu politiku. Često diskriminatorni stav institucija prema ženama koje su doživjele nasilje i činjenica da veliki broj žrtava nije upoznat sa procedurama, samo su neki od ključnih razloga za gubitak povjerenja u državne institucije i povlačenja žrtava od daljeg uključivanja u postupke – ukazano je u izvještaju NVO.
U svom izlaganju pred Komitetom UN-a, izvršni direktor Centra za ženska prava Maja Raičević ukazala je da brzo usvajanje zakona, bez prethodne analize uticaja na život žena, praćeno čestim izmjenama, postalo uobičajena praksa koja stvara klimu pravne nesigurnosti i fundamentalnih kršenja vladavine prava, čime su institucije nepouzdane. Za to je, kako je dodala, klasičan primjer Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je u periodu od dvije godine promijenjen tri puta.
– U početku je uveo koristi za majke sa troje ili više djece (2015), zatim ih smanjio (januara 2017) i konačno ih ukinuo (jun 2017). Ovo je negativno uticalo na oko 22.000 žena, ostavljajući ih ekonomski izigranim i moralno poniženim – ukazala je ona.
Konstatovala je da crnogorska praksa pokazuje nedostatak dužne pažnje države u borbi protiv nasilja nad ženama, nedostatak odgovornosti i potpune nekažnjivosti državnih službenika koji ne poštuju zakon.
A.O.
Država ne štiti dobrobit žrtava
Raičevićeva je navela da je nedavno osuđenom silovatelju dodijeljena doživotna državna penzija za njegovo navodno „izuzetno sportsko dostignuće”.
– U poslednje dvije godine žene su brutalno ubijane kao posledica rodno zasnovanog nasilja, od kojih su četiri puta u više navrata tražile zaštitu od institucija. Ženske nevladine organizacije podnijele su krivične prijave protiv državnih službenika koji su djelovali neetički i neadekvatno u slučajevima rodno zasnovanog nasilja, ali državni tužilac odbacio je većinu njih pod izgovorom da su neosnovani. Ovo pokazuje specifičnu institucionalnu diskriminaciju žrtava nasilja – upozorila je ona.