Službenici Direktorata za vanredne situacije MUP-a godišnje imaju prosječno oko 250 intervencija vezano za neeksplodirana ubojna sredstva (NUS), kojih, prema riječima šefa odsjeka za NUS Milovana Joksimovića, ima u svakom selu u Crnoj Gori. Joksimović u intervjuu za „Dan” kaže da na Primorju pronalaze neaktivirane bombe iz Prvog svjetskog rata, u centralnoj regiji iz Drugog svjetskog rata, dok na sjeveru ima dosta zaostalih bombi koje su postavljene 90-ih godina.
Poslovima zaštite od neeksplodiranih ubojnih sredstava na teritoriji Crne Gori bavi se petoro službenika Odsjeka za NUS Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova, od kojih je jedna dama, koja je ravnopravan član tima i učestvuje u svim akcijama podjednako hrabro i odgovorno. Može se reći da su i u ovom složenom poslu žene ravnopravne sa muškarcima.
●Imate li procjene koliko je u Crnoj Gori neeksplodiranih ubojnih sredstava zaostalih iz prethodnih ratova?
– Kvalitetnu i pouzdanu procjenu o količini neeksplodiranih ubojnih sredstava nemoguće je uraditi, nemaju je ni zemlje zapadne Evrope, ali mi, u saradnji sa NATO-om i drugim međunarodnim partnerima, prije svega Norveškom narodnom pomoći, radimo mapiranje kontaminiranosti teritorije Crne Gore NUS-om i imamo podatke za 1.715.000 kvadratnih metara, a u narednom periodu nastavljamo izradu mapiranja za avionske bombe iz Drugog svjetskog rata, kao i za skladišta NUS-a koja su eksplodirala u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
●Na kojim lokacijama se nalaze ubojna sredstva i koliko su opasna za bezbjednost? Imate li procjene kada će ona biti uklonjena?
– Skoro da sa sigurnošću mogu reći da nema sela u Crnoj Gori gdje u prethodnih desetak godina nije pronađen NUS. Svaki NUS predstavlja opasnost i najbolje je da građani u slučaju pronalaska NUS ne diraju, već da odmah pozovu besplatan broj 112, a naše kolege iz Operativno-komunikacionog centra daće im uputstva šta da rade i kako da se ponašaju. Gotovo da je nemoguće ukloniti sav NUS jer postoji veliki broj pojedinačnih koji se nalaze pod zemljom i na različitim lokacijama.
●Koliko ste u poslednjih deset godina pronašli neeksplodiranih ubojnih sredstava?
– Nažalost, svake godine se pronađe veliki broj NUS-a, čija prosječna težina na godišnjem nivou iznosi oko 12.000 kilograma. Službenici Direktorata za vanredne situacije MUP-a godišnje imaju prosječno oko 250 intervencija vezanih za NUS. Ako uzmete u obzir ovu brojku, vidite da se gotovo svakodnevno na teritoriji Crne Gore pronađe NUS.
●Iz kog perioda su eksplozivna sredstva?
– NUS koji se pronalazi na teritoriji Crne Gore je različit i imamo sredstva iz perioda od prije Prvog svjetskog rata pa do lokalnih ratova koji su se vodili u našem okruženju 90-ih godina. Zavisno od dijela naše države imamo i NUS iz različitih perioda. Tako da se na Primorju najčešće pronalaze sredstva iz perioda Prvog svjetskog rata i perioda SFRJ kada su izvođene intenzivne vojne vježbe, testiranja i opitovanja novih eksplozivnih sredstava; u centralnom dijelu su mahom sredstva iz Drugog svjetskog rata, dok su u sjevernom dijelu najbrojnija sredstva iz ratova koji su vođeni u našem okruženju 90-ih godina.
Poznati su Vam slučajevi da se pronađena ubojna sredstava čuvaju kao trofeji u kućama. Koliko je to opasno i šta predlažete tim građanima?
– U tradiciji našeg naroda je ljubav prema oružju, a nerijetko i prema eksplozivnim sredstvima. Dešava se da građani NUS odbacuju u kontejnere, parkove, rijeke, jezera, more... Bezbjednije, bolje i jednostavnije je da se pozove broj 112 i na taj način bez ikakve krivične odgovornosti prijavi posjedovanje NUS-a, a naši službenici će u najkraćem mogućem roku izuzeti prijavljeni NUS.
●Na koji način se uništavaju pronađene bombe i mine?
– Zavisno od stanja u kom se nalazi NUS, u skladu sa standardnim operativnim procedurama, donosi se odluka na koji način će se uraditi uništavanje-zbrinjavanje NUS-a. U slučaju da je NUS nebezbjedan za dodirivanje i pomjeranje mora se izvršiti njegovo uništavanje na licu mjesta na kom se nalazi, uz preduzimanje mjera da se smanji uticaj eksplozije na ljudstvo, okolne objekte i životnu sredinu. Kada je sredstvo u stanju da je moguće njegovo bezbjedno pomjeranje, vršimo izuzimanje NUS-a, transport i njegovo zbrinjavanje.M.SEKULOVIĆ
Prijavite NUS na 112
●Šta građani treba da urade kada naiđu na neaktiviranu staru bombu ili minu?
– Građani u slučaju da naiđu na neeksplodirana ubojna sredstva ne treba da ih diraju i pomjeraju, već da pozovu jedinstveni evropski broj za hitne situacije 112 i od naših kolega će dobiti detaljne informacije šta da rade u svakom pojedinačnom slučaju.
Treme mora biti
●Jeste li se prilikom akcija uklanjanja neeksplodiranih ubojnih sredstava našli u opasnim situacijama i kako ste ih prevazišli? Raspolažete li sa adekvatnom opremom za realizaciju akcija?
Svaka akcija uklanjanja NUS-a je opasna i nosi određenu dozu rizika koju službenici ovog odsjeka prihvataju. Kod svih nas koji radimo na poslovima zaštite od NUS-a postoji pozitivna doza straha-treme... U slučaju da ta trema nestane, predlažem promjenu zanimanja.
Zahvaljujući razumijevanju i bezrezervnoj pomoći pretpostavljenih, prije svega resornog ministra i generalnog direktora Direktorata za vanredne situacije, realizovali smo veliki broj projekata koji su imali za cilj obučavanje i opremanje službenika Odsjeka za NUS. U periodu od 2014. do 2016. sa NATO kancelarijom „Nauka za mir i bezbjednost” realizovali smo projekat čija je vrijednost 370.000 eura, a sva sredstva su uložena za obučavanje službenika, nabavku najsavremenije opreme za transport i rad sa NUS-om.
●Kojih akcija se sjećate da su bile posebno stresne i opasne?
Iskreno, ne znam da li je to dobro, ali ne pamtim stresne i opasne situacije. Radije se sjećam onih lijepih. Raduje me kada ljudi počnu da koriste imanje koje nisu mogli koristiti zbog postojanja NUS-a. Na primjer, imali smo situaciju kada nas je pozvao jedan gospodin i kazao da se na njegovom imanju u okolini Podgorice nalazi avio-bomba iz Drugog svjetskog rata. Došli smo na teren i nakon pretrage metal-detektorima otkrili avio-bombu koju smo i uklonili. On nam je rekao da će nakon 70-ak godina ponovo početi da obrađuje imanje svojih predaka. Raduje nas kada vidimo olakšanje i zahvalnost na licima ljudi kojima uklonimo NUS-opasnost iz kuće, sa imanja...