Advokat Vasilije Knežević neosnovano je tražio 509.380 eura od Opštine Budva za pravne usluge, utvrdio je Osnovni sud u dvije nepravosnažne presude koje je donio po njegovoj tužbi.
Opština Budva, dok je na njenom čelu bio Lazar Rađenović (DPS), angažovala je advokata Vasilija Kneževića da ih zastupa u dvadesetak predmeta, za šta je ispostavljen troškovnik od preko 1,6 miliona eura. U tom periodu Opština Budva je imala tri pravna zastupnika (koji rade posao advokata), čija je plata u prosjeku bila oko 600 eura.
Knežević je Opštinu zastupao od 2014. do 2016. godine, kada je lokalna uprava više puta bila u blokadi zbog dugova po raznim osnovama, a radnici u jednom periodu nijesu primali plate. Knežević je krajem 2016. godine podnio osam odvojenih tužbi protiv Opštine Budva jer mu je bivša lokalna uprava ostala dužna 1.577.213, 40 eura.
Osnovni sud Podgorica u presudi donesenoj krajem prošle godine utvrdio je da je Opština Budva dužna da Kneževiću po osnovu nagrade i naknade troškova zastupanja u tri predmeta isplati 21.884,87 eura. Opštinu Budva u ovom sporu zastupala je Sanja Šundić.
– Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu mimo dosuđenog, kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu iz istog osnova isplati još 184.776,48 eura – piše u presudi sudije Tamare Šuković.
U presudi se navodi da je u odgovoru na tužbu, tuženi naveo da je postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, prigovarajući prije svega na visinu troškova. Pojašnjeno je da je punomoćnik tužioca tužbom obuhvatio i pravne radnje koje sud u praksi ne priznaje kao troškove sudskog postupka.
– Iz priloženih materijalnih dokaza može se vidjeti da je tužilac, kao punomoćnik, za pojedine rasprave obračunavao naknade za prisustvo raspravi, tako i naknadu za neobrazložene podneske koje je za tu raspravu dostavljao sudu, a obračunavao je i naknade za razmatranje i pregledanje spisa, za odsustva iz kancelarije, za dnevnice i druge radnje koje u praksi nijesu priznate od strane suda kao troškovi postupka – navodi se u presudi.
Kneževiću je i drugom presudom Osnovnog suda Podgorica djelimično prihvaćena tužba, pa je u drugom predmetu presuđeno da Opština Budva po osnovu nagrade i naknade za zastupanje Opštine treba da mu isplati 29.700 eura.
– Odbija se tužbeni zahjev tužioca mimo dosuđenog iznosa za 324.604,65 eura sa pripadajućom kamatom i troškovima parničkog postupka, kao neosnovan – navodi se u drugoj presudi sudije Danila Jegdića.
U presudi piše da je Opština Budva u odgovoru na ovu tužbu, preko punomoćnika, osporila tužbeni zahtjev tužioca po osnovu i visini uz sticanje prigovora mjesne nadležnosti ovoga suda.
Vezano za dvije izrečene nepravosnažne presude podgoričkog Osnovnog suda, Vasilije Knežević u izjavi za „Dan” kaže da se one nalaze na provjeri po žalbenom postupku pred Višim sudom. On ističe da se već na prvoj godini Pravnog fakulteta studentima servira aksiom da je bolji i loš propis koji će se poštovati nego dobar propis koji se neće primjenjivati.
– Pravnici, govorim o onim u Crnoj Gori, završili su manje-više iste škole i ovo bi trebalo da znaju. Konkretno mislim na primjenu advokatske tarife koja je skoro pretpjela i neke izmjene. Advokatska tarifa je podzakonski propis, ali iako nije zakon podrazumijeva se da mora biti poštovana. Ove pomenute odluke izložene su provjeri u žalbenom postupku pred Višim sudom. Ovakvim presudama postupajuće sudije htjele su da budu, žargonski ću se izjasniti, veći popovi od pape, da budu državni službenici, pa makar i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ovakvom primjenom tarife oni u stvari žele da onemoguće punomoćnika Opštine Budve da ostvari pravo na naknadu saglasno zaključenim ugovorima i tarifi. Naime, tarifom je predviđeno da se naknada uvećava saglasno broju parničnih stranaka, broju tužbenih zahtjeva, vremenu zatvaranja kancelarije zbog zastupanja, udaljenosti kancelarije od sjedišta suda i drugog – kaže Knežević.
M.M.K.
Ugovor je zakon za stranke
Knežević je kazao da kada je vijeće sudija raspravljalo o odluci kojom je dosuđena određena nepokretnost nekadašnjim vlasnicima, „dežurni rodoljub, jedan od članova vijeća, bezmalo je kriknuo: Kolege, to ne može da se vrati, pa zar ne znate koliko to vrijedi”.
– Staro je pravilo da je ugovor zakon za stranke. Pravilo koje važi hiljadama godina. Ono je kruto, obavezujeće. Opština se obavezala da usluge plati po advokatskoj tarifi, pa je neprihvatljivo da sada sudovi, lamentirajući zbog nepravde, odabiraju procesne radnje koje je trebalo preduzeti, odnosno ocjenjujući radnje koje nije trebalo preduzeti. To je pravno i moralno nedozvoljeni voluntarizam, neprihatljiv u tzv., upotrebiću pleonazam, pravnoj državi. Sa ovim terminom se često srećemo iako država, da bi bila omeđena atributima države, mora biti pravna – zaključuje Knežević.