Doktorand na Njemačkom sportskom univerzitetu u Kelnu Marko Begović kazao je da se naknade za vrhunska sportska postignuća isplaćuju osobama koje ne ispunjavaju zakonski osnov i na taj način se kontinuirano nanosi šteta vrijednostima koje sport promoviše, a tako i državnom budžetu.
Begović je dodao i da jedan broj sportista svoja prava mora da traži na sudovima, zbog odnosa Ministarstva sporta prema njima.
– Prošlo je više od godinu od uspostavljanja Ministarstva sporta, koje, kako su nedavno predstavili eksperti organizacije civilnog sektora CEDEM, uživa najveći stepen povjerenja. No, čini se da je dovoljno vremena proteklo da se ukaže na nivo rada i funkcionisanje organa javne uprave, nadležnog za oblast od javnog interesa – sporta – kazao je Begović.
Dodao je da je neposredno po imenovanju „starješina organa vratio pola miliona u državni budžet, imajući u vidu da nije postojao zakonski osnov da se u tako kratkom vremenskom roku organizuje i sprovede konkurs”.
– Valja napomenuti i da je zaključak Vlade uključivao kvalifikaciju – reprezentativni sport – koja nije prepoznata važećim propisima. Nedugo zatim, pompezno je najavljen rad na srednjoročnom strateškom dokumentu (Nacionalni plan razvoja sporta 2018–2021), što je trebalo da bude jedina normativna aktivnost previđena Programom rada Vlade za 2017. godinu (treći kvartal) uz izvještaj za prethodni period. Uvidom u izvještaj primjećuju se deklaritivne mjere bez odgovarajućih kvantitavnih i kvalitativnih pokazatelja nivoa ispunjenosti – posebno odudara od realnosti mjera „Pravni akti u sportu”, kojom se sugeriše usklađivanje normativnog okvira sa propisima EU – rekao je Begović.
Dodao je da u suprotnosti sa Direktivom o uslugama na unutrašnjem tržištu i sa Osnovnim principima o statusu NVO u Evropi, Ministarstvo sporta i dalje koristi diskriminatorsku praksu, donoseći dodatna i primjenjujući postojeće, otežavajuće uslove za udruživanje, osnivanje i funkcionisanje neprofitnih i amaterskih organizacija u oblasti sporta.
– S druge strane, primjetan je veoma liberalan stav prema onim organizacijama, koje su po sili Zakona o sportu (čl 53), morale da se transformišu i registruju prema propisima koji uređuju rad privrednih društava – što je i praksa unutar EU… Odnos prema sportistima valja cijeniti i kroz odluku Komisije za raspodjelu sredstava koja je odbila sve njihove pojedinačne prijave, što je u suprotnosti sa propisom koji bliže uređuje način sufinansiranja u oblasti sporta. Zbog navedenog stanja, jedan broj sportista je potražio zaštitu svojih prava kod Upravnog suda – sud još nije donio odluku – istakao je Begović.
Dodao je da je „proceduri donošenja strateškog dokumenta trebalo da prethodi izrada dva ključna dokumenta koja iziskuju određeni nivo stručnosti i specifičnih znanja – analiza sprovođenja NPRS za period 2012–2016. i akcioni plan za 2017. godinu”.
– Oba dokumenta su izostala, uključujući i sam predlog strategije. Na ovaj način, sportski savezi, kao ključni akteri u procesu realizacije aktivnosti od javnog interesa, ostali su uskraćeni za smjernice za donošenje sopstvenih propisa, kako bi što spremnije dočekali predstojeća sportska takmičenja i ujedno radili na omasovljavanju sporta (školski i sport za sve). Nedugo zatim, crnogorska sportska i laička javnost je obaviještena da je u pripremi nacrt zakona o sporta – kazao je Begović. Vl. O.
Izostala analiza
Begović je dodao da je kao i u slučaju strategije izostala analiza primjenljivosti postojećih pravnih propisa.
– Takođe, stručna javnost je ostala uskraćena za objašnjenje pravnih instituta, posebno onih koji se po prvi put uvode. Valja primijetiti da smo ostali uskraćeni i za akcioni plan za tekuću godinu, pa nije jasno šta su prioriteti i na koji način će se realizovati. S prethodnim u vezi, postupak sprovođenja konkursa za sufinansiranje sportskih subjekata se ozbiljno dovodi u pitanje izostankom kako akcionog plana, tako i jasno utvrđene i javno dostupne bodovne liste za ocjenu kvaliteta projektnih zadataka – rekao je Begović.